Srbi su gubili 1:0 i okrenuli su na 3:1. Kada su postigli treći gol, činilo se da je utakmica riješena, no Kamerunci se nisu predavali i u sljedećih petnaestak minuta izjednačili su na 3:3. Lako su mogli postići i četvrti pogodak, imali su šansi.
"Da je dobar dan - nije. Osjećamo frustraciju zbog rezultata. Imati 3:1 na ovakvoj razini... Frustrirajuće je to što smo im dopustili. Mislim da smo reagirali odlično poslije njihova gola. Momčad se potpuno podigla, napravili smo nekoliko fenomenalnih šansi, a nakon tri gola visok izlazak naše obrane, pokušaj pravljenja zaleđa na ovoj razini. To se ne bi smjelo događati, to je amaterski i stajalo nas je pobjede", izjavio je očito šokirani Dragan Stojković Piksi nakon utakmice.
Piksi više nije "sveta krava"
Sudeći prema reakcijama srpskih novinara u press-centru nakon utakmice, čini se da se promijenila slika prema Piksiju. Još do jučer bio je slavljen i hvaljen, sa strane gledano, malo i pretjerano.
Nakon blijedog i za srpsku javnost razočaravajućeg izdanja Orlova protiv Brazila te nakon šokantnog remija s Kamerunom, dojam je da je Piksi izgubio status "svete krave" srpskog nogometa. Sada se već može čuti:
"Ne zna sačuvati dva gola razlike", "Zar ne vidi da Tadić ne može trčati?" i slično.
Golim okom vidi se da se promijenila slika. Piksi se počeo sudarati s kritičkim notama. Dosad su bili isključivo panegirici. Svjedoci smo da su istočni susjedi došli s velikim ambicijama, a što su veća očekivanja, to su i veća razočarenja.
Nisu Srbi iznimka, da se razumijemo. S izbornicima i trenerima uvijek je tako. Danas pukovnik, već sutra pokojnik. Pa opet pukovnik, i opet pokojnik. Nogomet je takav, nerijetko nudi sve moguće obrate.
Prevelika euforija
U mnogim zemljama raspoloženje medija i javnosti dramatično se može promijeniti praktički preko noći. Od euforije do apatije u ekspresnom roku.
Engleska je klasični primjer, Italija također, da ne govorimo o južnoameričkim zemljama, a ni u Hrvatskoj nije pretjerano drukčija situacija.
To bi se najbolje vidjelo ako bi Vatreni izgubili od Belgije i ispali s natjecanja. Raspoloženje bi se stubokom promijenilo, što je i logično. Tanka je nit između uspjeha i neuspjeha na Svjetskom prvenstvu.
Dakle, nije Srbija iznimka, ali dojam je da su tamo amplitude u raspoloženju možda najizraženije. Taj se zaključak mogao steći slušajući i čitajući najave prije Mundijala. O euforičnom raspoloženju govorili su i sami srpski novinari. Jesu li imali temelja za takvu euforiju, to je već drugo pitanje.
Srbija je u kvalifikacijskoj skupini bila ispred Portugala i plasirala se izravno u Katar. To je lijep uspjeh, no ipak nije ništa posebno. To je tek prvi korak ka nečem posebnom. Koliko se samo Hrvatska puta plasirala na veliko natjecanje, a onda pucanj u prazno.
Vatreni puno mirniji i oprezniji
U taboru Vatrenih i oko njega situacija je ipak drukčija. Osjetno je veća suzdržanost i oprez, i kod medija, i kod momčadi, i posebice kod stožera, iako Hrvatska na papiru ima kvalitetniju momčad i mnogo veće uspjehe.
I sami su srpski novinari govorili kako su iznenađeni mirom i tišinom na treninzima hrvatske reprezentacije, dok je u taboru Orlova vladala graja i zezancija. Neki su to protumačili kao znak bolje atmosfere i veću dozu samopouzdanja Orlova.
-
{{PollEntryResults.28721.Percent}}%prolazimo skupinu pa što bude{{PollEntryResults.28721.Votes}}
-
{{PollEntryResults.28722.Percent}}%prvo mjesto u grupi i najmanje četvrtfinale{{PollEntryResults.28722.Votes}}
-
{{PollEntryResults.28723.Percent}}%ne znam, idemo utakmicu po utakmicu{{PollEntryResults.28723.Votes}}
Ukupno {{TotalVotes}}
Greška prilikom glasanja. Pokušajte ponovno kasnije. {{error}}Međutim, to je dojam samo na prvu, i to onih koji ne poznaju dovoljno dobro situaciju. U taboru Vatrenih nikada i nije bilo odveć drukčije, barem ne nekoliko posljednjih godina, pogotovo otkako je Zlatko Dalić izbornik. Suzdržanost i oprez glavna su odlika Dalićeve ere.
Legitimno se upitati kakav bi tek optimizam vladao u redovima srpske reprezentacije da su Orlovi ostvarili uspjehe poput Vatrenih i da imaju na dispozicije igrače kakve ima Hrvatska. Tko ima bolje igrače, može biti subjektivan dojam, ali tko ima veće uspjehe, to su gole činjenice. Vatreni su se već dokazali, i oni stari u Francuskoj i ovi današnji u Rusiji. Orlovi to tek moraju učiniti.
Srbija još stigne sve popraviti, Orlovima kritike možda dobro dođu
Velike najave trebaju se opravdati na terenu. Tu je jedina valjana potvrda. Srbija još stigne to napraviti na ovom turniru. Piksiju i Orlovima možda dobro dođe malo više kritike da se spuste na zemlju i razbude. Već protiv Švicarske imat će šansu za iskupljenje.
Nitko ne može znati kako će završiti natjecanje po skupinama. Vidimo da se događaju svakojaki obrati i zbog toga je oprez majka mudrosti. Moguće je da Srbija prođe, a Hrvatska ispadne, no poanta je da su i Vatreni i hrvatski mediji uglavnom toga svjesni i stoga ipak umjereniji. Da se razumijemo, ovo je samo moj dojam i ne mora biti "svjetska istina". Dopuštam da to drugi vide drukčije.
Kako god, Vatreni su pobjedom protiv Kanade napravili značajan korak naprijed, ali još ništa nije gotovo, tek slijedi odlučujuća bitka. Bila bi velika pogreška sada poletjeti i pomisliti da će Belgija pasti sama od sebe.
Izbornik Dalić to ne prestaje naglašavati. Dobro je što kod njega, a ni kod hrvatskih igrača nema vidljive euforije. Izbornik je preiskusan da bi upao u tu zamku, a na istom je tragu i cijela momčad. Što će biti, tek ćemo vidjeti. Jasno je da su sve opcije otvorene. Svi skupa imamo previše utakmica u nogama da bismo išta prejudicirali.