Sada je valjda svima jasno – Rijeka je u dubokoj krizi. Prognozirali smo raspad Rijeke još sredinom rujna i nismo se prevarili. Nije bilo preteško predvidjeti da Rijeka s trenutačnim kadrom teško može paralelno uspješno igrati prvenstvo i Europsku ligu. Politika rasprodaje jednostavno je morala doći na naplatu.
Odlaskom Andrijaševića i Ristovskog Rijeka je dramatično izgubila na kvaliteti, a nije dovela adekvatne zamjene na njihovim pozicijama. Kada tomu još dodate ne pretjerano dobru atmosferu u svlačionici i skoro pa grotesknu situaciju s Mariom Gavranovićem, onda dobijete najveću krizu u Miškovićevoj i Kekovoj eri.
Gdje je kraj krize?
Nakupilo se puno problema, malo je i sreća okrenula leđa Riječanima, bilo je i sudačkih previda na njezinu štetu, ali to su ipak sporedni razlozi. Glavni razlozi su pad forme i neuvjerljiva igra, nedostatak agresije i dramatičan pad koncentracije u fazi obrane. Kardinalne pogreške se ponavljaju i to ne može biti slučajno.
Da je težak poraz od Austrije vrhunac riječke krize, ne bi to bilo toliko problematično. No, pitanje je gdje je vrhunac lošeg razdoblja, jer svjetlo na kraju duboko tunela baš se i ne nazire. Nije pretjerano reći da Rijeci prijeti potpuni slom. Iz nekoliko razloga.
Kek je nakon utakmice priznao da je Rijeka u dubokoj krizi i da neće biti lagano iznaći rješenje. Slovenski stručnjak je previše iskusan da ne bi znao kako je uvijek najteže zaustavljati kola koja krenu nizbrdo velikom brzinom. Kada krene negativni trend, teško je reći gdje će mu biti kraj.
Rijeka teoretski još uvijek može proći u drugi krug Europske lige, nije to nemoguće, ali realnije je zaključiti kako će štedjeti energiju i koncentrirati se na domaće prvenstvo, a da će Europsku ligu pustiti kraju.
Ni Dinamo više ne može pomoći
S obzirom na situaciju, obrana naslova ostaje u sferi teorije. Rijeka će pokušati do kraja jesenskog dijela sezone zadržati priključak s Osijekom i Hajdukom, a onda ćemo vidjeti što će biti u zimskom prijelaznom roku.
Nije tajna da aktualni prvak ne stoji bajno s financijama, i to najblaže rečeno, tako da je logično zaključiti kako će teško dovesti neka viđenija imena. Ako i dođu, bit će to opet neprovjereni igrači sumnjive kvalitete, koji će se možda pokazati pojačanjima, a možda i neće. Prije će biti da će Rijeka prodati najkvalitetnije igrače, a tko zna tko će doći.
Rijeci se događa ono što smo i još ljetos najavili. Gotovo pa bjesomučno ih je išla karta nekoliko godina što se tiče pojačanja, stvarno su dobro pa i odlično poslovali, no i tomu je moralo doći jednom kraj. Tu čak ni Dinamo više ne može pomoći kao nekoć.
Ne može, jer ni on nema predugačku klupu, i Dinamo je potrošio svoj supstanciju, kvaliteta se srozala i praktički više nema višak igrača koji bi bili veliko pojačanje za Rijeku kao što su bili Kramarić i Andrijašević.
Rijeci se događa ono što se Dinamu i Hajduku događa već desetljećima. Naravno da je lakše dovoditi pojačanja kada je kvaliteta momčadi osrednje razine, ali kada se dosegne viša razina i prodaju najbolji igrač, e onda je teško preko noći nabaviti zamjene slične kvalitete. Rijeka je, uvjetno rečeno, postala žrtva svojeg uspjeha.
Osijek u naletu
Nakon vatrometa trofeja, letvica se uvijek podiže, navijači i javnost očekuju još više, a momčad je zbog prodaje igrača realno slabija. Svi pokušavaju, ali malo kome uspijeva uzeti i ovce i novce. Teško će to uspjeti i Rijeci. Problem je taj što je prodala ovce, ali gdje su novci?
A kada ste bez igrača i bez love, lako se tresne o pod. Osijek je u naletu i očito ima novca, Hajduk se donekle financijski stablizirao, tako da Rijeci neće biti lako zadržati barem drugu poziciju. Bit će tu puno borbe.