Završio je prvi dio sezone Prve HNL. Dinamo je suvereno osvojio jesenski naslov prvaka i posve je izvjesno da će vratiti titulu prvaka na Maksimir. U nogometu je sve moguće, ali kada se zna što Dinamo znači u hrvatskim okvirima, doista bi bilo čudo da Modri ispuste stečenu bodovnu prednost.
Ljeto je sugeriralo da bismo možda mogli gledati neizvjesnu utrku za titulu prvaka i kvalitetniju sezonu što se tiče izvedbi na travnjaku. Pokazalo se da su predviđanja bila preoptimistična, a razloga je nekoliko.
Hrvatski klubovi ostvarili su dobre, pa čak i senzacionalne rezultate (Osijek izbacio PSV) na otvorenju europske sezone, čime je stvorena pogrešna slika o njihovoj stvarnoj kvaliteti i lažno podgrijane nade u uzbudljivu sezonu.
Rijeka, Dinamo, Hajduk i Osijek dobro su gurali u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Europsku ligu, a onda je na posljednjim preprekama uslijedio potop. Na kraju se samo Rijeka plasirala u Europsku ligu, dok su Hajduk, Osijek i Dinamo ispali. I dok su Osijek i posebice Hajduk imali takav ždrijeb da se to ne može tretirati iznenađenjem, a još manje fijaskom, to se ne može reći za Dinamo, koji je ispao od višestruko jeftinije momčadi i, realno, teško autsajdera, albanskog Skenderbeua.
Iako je to bio veliki udarac za Dinamo, ponajviše što se tiče njegove kase, Modri su se mogli u potpunosti koncentrirati na domaće prvenstvo, dok je aktualni prvak rasipao snagu i energiju na dvije fronte.Već sredinom rujna prognozirali smo da će se Rijeci dogoditi rezultatski slom. Nakon što su Riječani prodali ključne igrače, a nisu doveli adekvatne zamjene, jasno je da to drugačije nije ni moglo završiti.
Dakle, rasprodaja najkvalitetnije supstance, a što se moglo očekivati, jedan je od uzroka pada Rijekine kompetitivnosti i kvalitete. Slična stvar, iako ne istovjetna, dogodila se i Hajduku lukrativnom prodajom Nikole Vlašića, ali i ozljedom Marka Futcsa. Nećemo pretjerati ako kažemo da su njih dvojica bili „pola Hajduka“. Bijeli ih jednostavno nisu mogli nadoknaditi.
Osijek nije prodavao, dapače, solidno se pojačao, napravio je senzaciju izbacivši PSV, ali vrijeme je pokazalo da i dalje ima „pretanku“ momčad za ozbiljniju borbu s Dinamom. Osijek je i kao klub neiskusan za takvu bitku, rekli bismo da se trenutačno nalazi otprilike gdje se nalazila Rijeka prije dvije-tri sezone.
Kad se podvuče crta pod polusezonu, može se zaključiti da Dinamo u navedenim okolnostima zapravo nije imao pravog konkurenta. Ne bi to bilo ništa poražavajuće za Rijeku, Hajduk i Osijek, jer zna se što Dinamo predstavlja u hrvatskim okvirima. Međutim, kada se zna da Dinamo dugo nije imao ovako lošu momčad, po našoj procjeni, a da usprkos tomu nije pretrpio niti jedan poraz u sezoni, onda situacija na ljestvici i bodovna razlika u korist Dinama puno toga govori o njegovim konkurentima.
Može li se na tom planu nešto bitnije promijeniti nakon zimske stanke i prijelaznog roka? Moguće, ali čisto sumnjamo. Nije tajna da je Dinamo u ozbiljnim financijskim problemima, kasa mu je ispražnjena, „slučaj Ladić“ i veliki minus u ovoj godini to najbolje svjedoče, ali u ništa boljoj situaciji nije ni Rijeka, dok Hajduk već godinama spaja kraj s krajem i nije realno očekivati da može ozbiljnije uložiti u pojačanja. Osijek nema većih financijskih problema, ali nema ni prevelikih ulaganja u momčad i pojačanja.
Dinamo čak i ako proda dvojicu najboljih igrača i nikoga ne dovede, ostat će barem al pari s najvećim konkurentima, a budući da ima značajnu bodovnu razliku i nedodirljivo najjaču logistiku na svim razinama, bit će i dalje apsolutni favorit. Druga je priča konkuretnost u Europi, tu će Modri s ovakvom momčadi teško nešto osjetno učiniti. Rijeka će prema svemu sudeći nastaviti prodavati, što je jasan znak teške financijske krize, a tek joj slijedi i nova raspodjela vlasničkih udjela.
Kako će se cijela situacija rasplest i hoće li ostaviti dubljeg traga na poslovanje kluba, tek ćemo vidjeti, ali posve je izvjesno da je Rijeka u padu i da u ovom trenutku ne može parirati Dinamu. Što se tiče vrha ljestvice, posve je očekivano da će se proljetni dio sezone svesti na borbu za drugo mjesto.
Na začelju ljestvice također nema većih iznenađenja. Rudeš je i prije početka sezone bio najveći favorit za izravan pad u niži rang natjecanja, odnosno povratak u Drugu ligu, dok su Cibalia i Istra bili i ostali najveći konkurenti za pretposljednje mjesto i doigravanje za ostanak. Kako stvari stoje, čini se da će u toj utrci pobijediti klub koji uspije dočekati kraj sezone.
Cibalia već dugo vodi svoje unutrašnje i vanjske borbe. Afera oko prekriženog znaka HNS-a puno toga govori i otrkiva. Sukob navijača i igrača s jedne strane i uprave s druge, vidljiv je s Mjeseca. Još gora je situacija u Puli. Financijski izmučena i upravljački devastirana Istra jedva se dokotrljala do zimske stanke. U kakvoj je situaciji Istra najbolji govori podatak da su njezini igrači prihvatili velikodušnu ponudu kolega iz Dinama da im uplate financijsku pomoć kako bi dostojanstveno dočekali i proveli predstojeće blagdane.
Vjerujemo kako je ovaj potez Modrih čisti čin dobrote i solidarnosti, nema tu nikakve pozadinske priče, nekih zakulisnih igara. Posve je jasno da Dinamu ne treba pomoć Istre, uostalom, tablica sve govori. U tmurnoj jeseni rezultatske predvidljivosti i posvemašnje dosade, slabe posjećenosti i loše kvalitete nogometa, što je izravno povezano, ovaj potez Modrih odzvanja i svijetli kao buktinja u mračnom tunelu hrvatskog klupskog nogometa, u kojem poput raspadnutih leševa zaudara trulost nogometnih struktura povezanih s političkom nomenklaturom. Na kilometre se osjeća zadah nemara, bezosjećajnosti, sebičnosti i prijetvornosti svih vrsta.
Da postoji barem zrno pravde i poštenja, igrači Dinama ne bi skupljali novac za kolege iz Istre, već bi se taj problem rješavao sistemski. HNS bi već odavno osnovao fond za pomoć klubovima i nogometašima u nevolji. Tu je već desetljećima „topla voda“ u mnogim ligama. Tako i tako spiskani su milijuni kuna, a da ništa ozbiljnije nije napravljeno, ako pod ozbiljnošću ne smatrate polaganje kamena temeljaca.