Ako ste slučajno pratili što pišem sve ove godine, posebice zadnjih tjedana, onda ne biste trebali biti iznenađeni, a još manje šokirani posljednjim potezima čelnika Dinama.
"Iznenadni" obrat u imenovanju članova Uprave, a posebice formiranje savjetodavne skupine, doista je jako interesantno. Gle čuda, unutra je u zadnji trenutak upao povjerljivi čovjek jednog od najjačih igrača u bivšem Izvršnom odboru, koji se potezom pera pretvorio u savjetodavnu skupinu predsjednika Mirka Barišića.
Dinamov "centralni komitet" i dalje jaše
"Centralni komitet", dakle, ostaje, i to, opet gle čuda, u potpuno istom sastavu. Mnogi tek sad uviđaju da je šef svih šefova zapravo Barišić, koji je, eto, dosad bio slučajno predsjednik 20 i kusur godina. Niti je što vidio, niti je što čuo, kada mu se ne vidi i kada mu se ne čuje. No kada mu se vidi i čuje, onda sve zna i jedini bez problema čita govor bez naočala, primjerice, na komemoraciji za Miroslava Blaževića, iako je daleko najstariji među govornicima.
Davno sam upozorio tko je u Maksimiru glavni, a tko su samo operativci, da ne kažem potrčci. To se ovih dana bjelodano pokazuje. Zdravko Mamić upravo je pokazao koliko je zapravo sposoban ili, bolje rečeno, nesposoban kada je izgubio njegovu, točnije njihovu podršku.
Lako je bilo mlatarati kada mu iza leđa stoji cijeli aparat i uporno čisti sve što je uprljao. Mit o Mamićevoj sposobnosti pao je kao kruška s drveta upravo u ovoj utrci za Skupštinu. Mamić i ekipa napravili su toliko kardinalnih pogrešaka da se čini da bi bolje prošli da su samo sjedili i šutjeli. Sami su si pucali u noge, i to nekoliko puta.
Gdje je nestala sposobnost i pronicljivost najsposobnijeg menadžera na ovim prostorima sada kada se klatno nevidljive ruke premjestilo na drugu adresu?
Pao je mit o Mamićevoj ekstra sposobnosti
Sve se istopilo kao putar na vreloj ploči. Čak su progledali i njegovi najfanatičniji sljedbenici, koji više ne potežu sumanute teze kako je on to sve smislio da bi zavarao i preveslao konkurenciju. Znate tu priču, donedavno se vrtjela, mnogo ih je bilo koji su to kupovali. Što god da se dogodi, iako je očito da mu ne ide na ruku, ma to je lukavi i pametni Mamić smislio.
Ta opsjena bila je jedna od najjačih poluga njegove moći. Mora mu se priznati da je znao uvjeriti mnoge da je puno moćnije nego što zapravo jest. Mamić jest socijalno inteligentan, s godinama je naučio i posao u nogometnom biznisu, to mu se mora priznati, ali nije on nikada bio neki posebni pametnjaković. Bio je jak jer je bio šaka duge ruke grupacije, koja ga je postavila i štitila, te je zbog toga ispadao pametniji nego što zapravo jest.
Elem, Mamić je svoje odigrao, to je posve jasno. Sve se to moglo predvidjeti. Da će ga napasti njegovi jataci, davno sam pisao, još prije dvije-tri godine. Malo tko je tada vjerovao, kamoli javno pisao, a sada naravno svi znaju i mnogi odjednom okreću kape. Kada sam uvidi, nije važno kako, da Barišić okreće leđa Mamiću, sve mi je bilo jasno (kakav Antolić, kakvi bakrači). Barišić je spustio palac i Mamić je pao, ali vrh grupacije koju je predstavljao ostala je u sedlu. Tko to ne vidi, taj ništa ne vidi.
Zadnjih dana posebno sam uporno upozoravao u kojem bi smjeru bitka za Dinamo mogla otići ako se toj skupini naivno, bez barem javno obznanjene platforme oko dvije-tri ključne točke, pomogne da ponovno učvrste vlast. Ukratko: obećanje - ludom radovanje.
Kamo je nestala sintagma "jedan član, jedan glas"
Uzgred rečeno, jeste li primijetili kako je iz javnog diskursa odjednom iščezla sintagma "jedan član, jedan glas". Barišić i ekipa od prvog trenutka napadno izbjegavaju da izreknu i prvo slove te sintagme, a da budem iskren, nešto ne vidim ni da je spominju čak ni oni koji su s njom mahali godinama.
Kada se počnu formirati komisije, to je najopasnije revolucionarno vrijeme. To je početak kada revolucija počinje jesti svoju djecu. Pogledajte o tom fenomenu jednu staru epizodu Top liste nadrealista i bit će jasno na što aludiram.
Eto, sada se odjednom koriste formulacije o demokratizaciji koje su rastezljive poput žvakaće gume. U eter se sve češće gura zamagljena priča, po principu: „zamuti da lakše izvrdamo“. Sudjelovanje članova u izborima i slobodni izbori po principu „jedan član, jedan glas“ dvije su potpuno različite priče. Odustajanjem od preciziranja otvara se prostor za neslućene manipulacije i nije trebalo dugo čekati potvrdu ove teze.
Slutim kuda ide taj brod ako ih se pusti da nastave krojiti i prekrajati kako im se prohtije. Nadam se da Boysi neće popušiti priču. U ovoj igri prijestolja mogu vjerovati samo sebi i nikome više.