Buran tjedan u Maksimiru malo je smirio Hajdukov poraz od Rijeke. To je ipak odušak za Modre, nešto lakše dišu i pripremaju se za sljedeću utakmicu. Čak i treniraju na slobodan dan.
To govori da na maksimirskim travnjacima vlada opća mobilizacija, no u Plavim salonima nema mira. Dvorske borbe dosežu vrhunac, međusobnog podmetanja koliko hoćete. Slučaj Brekalo klasičan je primjer, ali ta je kontroverzna priča samo jedna od fronta u Maksimirskoj 128.
U tijeku su žurne pripreme za izvanrednu sjednicu Izvršnog odbora (ponedjeljak), a usporedno teče i proces slaganja lista za predstojeće skupštinske izbore. Kao i u klasičnoj politici, slaganje lista težak je i mukotrpan posao, često obavijen velom tajni. Imena se kriju kao zmija noge.
Puno je gladnih usta. Mala je bara, a puno krokodila. Netko uvijek mora izvući deblji kraj i završiti ispod crte, a kada izbačeni to shvate, obično nastane buka i galama. Pogotovo nastaje problem kada neki od šefova dokuče da su preveslani, i to možda od najbližih suradnika.
Nemir u Maksimiru
Nakon zahtjeva predstavnika navijača u OI-u o hitnom sazivanju sjednice Izvršnog odbora, a koji je zatekao i nemalo iznenadio čelnike Dinama tijekom puta u Pulu, iz maksimirskih izvora saznajem da je još veći nemir među dijelom zaposlenika i čelnika izazvalo naknadno saznanje da prema novom Statutu zaposlenici kluba više ne mogu biti članovi Skupštine, kako je to bilo dosad.
Eto, usred krize koje potresa maksimirski klub na svim razinama, od upravljačke do rezultatske, a nakon šokantnog poraza od Lokomotive, slučaja Brekalo i nekih neriješenih financijskih pitanja, otvorio se još jedan problem. Tko je tu koga preveo žednog preko vode?
Očito je da mnogi u Maksimiru nisu pozorno čitali sve točke novog Statuta. Činjenica da zaposlenici kluba više neće moći biti članovi klupskih tijela, što je sasvim logično i u skladu s demokratskim normama, bitno mijenja i komplicira situaciju trenutačnim vlastodršcima uoči izbora za Skupštinu.
Time se smanjuje prostor za manipulacije i raznorazne pritiske, a čini se i da znatno otežava posao trenutačnoj vrhuški koja grčevito želi održati vlast. Neki zaposlenici godinama su bili najodaniji glasači u Skupštini i vjerni sljedbenici vladajuće nomenklature, koja će sada morati pronaći nove ljude spremne za bespogovorno dizanje ruku i kimanje glavom. To neće biti nimalo lako jer se izbori opasno približavaju, a dvorske borbe dosežu vrhunac.
Neki su tek sada shvatili da zaposlenici više ne mogu biti članovi Skupštine
Dinamo je jučer službeno objavio datum izbora za Skupštinu. Održat će se već 2. ožujka, a to je praktički pred vratima. Objava datuma izbora vjerojatno je nagnala zainteresirane stranke da bace pogled na novi Statut. I kako saznajem, tek su sada mnogi shvatili da, kako lijepo piše u Statutu, aktivni igrač, trener ili zaposlenik Kluba više ne može biti ujedno i član Skupštine, odnosno klupskih tijela.
E, sad, kako je ta točka vladajućoj kliki prošla u Statut, teško je reći. Logično je zaključiti da im ne odgovara. Je li im ta točka promakla ili ju je netko ipak registrirao, ali to namjerno nije rekao zainteresiranoj klupskoj koaliciji, a koja nema baš afiniteta čitati statutarne odredbe, dokumente ili pravne paragrafe, ostaje otvorenim.
Jesu li trenutačni šefovi odveć vjerovali nekim svojim pravnim pouzdanicima koji se nisu baš potrudili detaljno iščitati Statut, čujem da na tom planu traju teške svađe, ili je to možda lukav način da se riješe nepotrebne prtljage, odnosno zaposlenika koji su im postali prevelik teret.
Znamo da je na tom planu bilo puno buke i galame kod posljednjih sjednica Skupštine. Prelaženja iz tabora u tabor, svakojakih izdaja i okretanja kola. Sve je dovelo do povećanja animoziteta i međukancelarijskih neprijateljstva, kojih u Maksimirskoj 128 nikada nije manjkalo.
Smanjuje se prostor za manipulacije
Kako god, stižu informacije da je to saznanje izazvalo nemalu paniku zainteresiranih stranaka u Maksimirskoj 128. Nekim zaposlenicima možda je i laknulo jer će se konačno moći posvetiti poslu i klupsku politiku ostaviti po strani. Ovako su bili samo objekti kojekakvih pritisaka, da ne kažem ucjena.
No nekima to možda i neće odgovarati, pogotovo onima kojima je to bio jako dobar instrument za utvrđivanje pozicija u maksimirskom klubu. Znamo da je u Maksimiru bilo svega, posebice posljednjih godina. Godinama je bio na snazi maksimalno neprincipijelan Statut koji je omogućavao nakaradne kombinacije. Vlastodršci su praktički sami sebe birali i postavljali se na funkcije.
U isto ste vrijeme, primjerice, mogli biti zaposlenik kluba i sudjelovati u radu Skupštine, čiji bi članovi trebali biti neovisni i trebali bi donositi odluke koje se izravno tiču i samih zaposlenika. Dakle, situacija maksimalno podložna sukobu interesa. To je bio modus operandi za održanje vlasti.
Izbori tek prvi korak ka pravoj demokratizaciji
Ni novi Statut to neće do kraja dokinuti jer dopušta članovima kluba samo djelomičan izbor članova Skupštine. Njih 25, dok će njih 35 birati Izvršni odbor po starom modelu. Stoga se radi o tek djelomičnom preustroju maksimirskog kluba, no ipak je to korak naprijed prema proklamiranoj demokratizaciji koju su tražili brojni navijači i neke udruge pod parolom "jedan član, jedan glas".
Vidjet ćemo kamo će taj proces otići i hoće li doći u sljedećem razdoblju do istinske demokratizacije. Prvi veći korak ka tom cilju jesu predstojeći izbori.