Rat struja opasno je zatresao Dinamovu svlačionicu, sukus je prethodnog komentara koji sam napisao o zbivanjima u maksimirskom klubu.
S obzirom na to kakve informacije sve više cure iz Maksimirske 128, to uopće nije bilo pretjerano, zapravo je kamilica u odnosu na to što se zapravo događa.
Opći raspašoj i raskol na svim razinama postoje sve očitiji; od Uprave, Izvršnog odbora, Nadzornog odbora i Skupštine, dakle upravljačkih poluga kluba, pa sve do terena i svlačionice.
Čačić gubi konce
Dinamo izgleda kao da Ante Čačić gubi konce iz ruku. U svakom slučaju, uzde se mu opasno popustile. Nakon početnih uspjeha, po svojoj staroj navadi brzo se razbahatio i ušao u sukob s većim dijelim svlačionice, posebice senatorima.
Nakon remija s Goricom počelo je pucati na sve strane. Do mene su došle vrlo zanimljive informacije. Izvori mi kažu da je bilo vrlo napeto u svlačionici uoči utakmice, i to dan nakon „poslanice“ bjegunca od hrvatskog pravosuđa Zdravka Mamića iz Mostara.
Čačić je održao dosta dugačak sastanak u kojem se opravdavao i govori kako nije istina to što je Mamić ispričao. Otprilike: da nije potjerao Mislava Oršića, već da mu je dao šansu da zaigra u Premierligi jer je zadužio klub i zaslužio transfer u Englesku.
Potom da nije istina da ne misli dobro o nekim igračima, posebice Arijanu Ademiju itd. Da mu besjeda nije baš upalila, govori sljedeći razvoj događaja. Čačić je nakon završetka monologa prozvao Ademija i kazao mu da kaže nešto kao kapetan. Valjda je očekivao podršku, a brutalno se odbio od zid.
Ademi šokirao Čačića
„Nemam što reći“, kazao je Ademi.
Čačić je bio uporan i opet mu je dao riječ. Ademi je ponovio isto i tako još jednom. Čačić je ostao u šoku, a igrači su zanijemili. Očevici kažu da se nije čula ni muha. Rastvorenih očiju i usta pratili su što se događa. Jako neugodna situacija, takoreći skandal.
Napetosti u svlačionici počele već davno, još tamo nakon prve utakmice sa Salzburgom u Ligi prvaka, kada je, prema mojim informacijama, Čačić također imao vrlo eksplozivan razgovor s igračima, koji nisu bili pretjerano zadovoljni s taktikom.
Sjećamo se da je da je Dinamo veliki dio utakmice igrao zatvoreno, gotovo bunker, a u završnici se otvorio kada je morao loviti zaostatak. U tih 15-tak minuta pokazao je da nije ništa lošiji od austrijskog prvaka.
Čačić bahat prema igračima
Neki igrači bili su mišljenja da se tako trebalo igrati otpočetka. Sjećamo se vrlo eksplicitnog komentara Josipa Drmića, no bilo je i drugih koji su tako mislili, samo to nisu javno izrekli, već u četiri zida.
Čačić se propeo na zadnje noge i poručio igračima u svojem stilu otprilike ovako:
„Gdje biste bili bez mene? Ne biste osvojili prvenstvo, a niti jedan od vas možda ne može igrati u ligama petice“, pouzdani izvor parafrazirao mi je Čačićeve riječi.
Igračima Dinama to nije dobro sjelo, našli su se poprilično uvrijeđenima. Tu je počeo pucati odnos između Čačića i ponajprije senatora.
Bilo je dosta napeto na još nekim utakmicama, primjerice tijekom utakmice s Chesleajem, kada je Bruno Petković postigao pogodak u ranoj fazi utakmice, a Čačić je išao mijenjati taktiku. Ni to se nije svidjelo nekim igračima. Kasnije je oko toga bilo dosta polemike u Dinamovoj svlačionici.
Čačić ne vjeruje ni mladim nadama
Neki igrači, posebice stariji, štošta zamjeraju Čačiću. Nisu im sjele Čačićeve negativne opservacije na račun Theophilea, Ivanušeca, Bočkaja i Ademija. Otprilike ovako: prvi je kikser, od drugog izgleda neće biti ništa, treći je prespor za vrhunski nogomet, a četvrti neukrotiv, ne sluša i igra svoj nogomet.
Čujem da Čačić nije puno boljeg mišljenja niti o nekim mladim nadama maksimirskog kluba. Čak se priča o posudbi u Hrvatski dragovoljac jednog koji je do jučer figurirao kao buduća velika zvijezda.
Kompletna situacija zakuhala se do maksimuma kada je došlo do otvorenog rata između Mamićeve i Antolićeve struje. Igrači su na ovaj ili onaj način vezani s jednima ili drugima. Nije teško je pretpostaviti da je Mamić u prošlosti sudjelovao u većini transfera i da je povezaniji s menadžerima i igračima.
Ta činjenica može zabrinjavati čelnike Dinama, napose Antolića i Barišića, ali i trenera Čačića. Naime, logično je pretpostaviti da mogu posumnjati u njihovu lojalnost, pa čak i na moguće bušenje, da ne kažem otkazivanje poslušnosti.
To su zasad samo nepotvrđene sumnje, igrači vjerojatno neće svjesno bojkotirati, igraju za Dinamo i njegove navijače, a ne za čelnike, ali prikazana igra i rezultat protiv Gorice sugeriraju da cijela kriza ostavlja traga na njihovoj psihi, pa onda i formi.
Uprava nije složna, Čačića brinu samo dva potpisa
Kako saznajem, Čačiću laganu nervozu pričinjava i činjenica da nije dobio potpis na ugovor sve troje članova Uprave. Jedna od dviju dama u Upravi nije mu htjela dati potpis na izdašni ugovor. Dva potpisa su dovoljna da ugovor bude pravovaljan, no što ako se zakomplicira sa Sportskom inspekcijom i Gradskim uredom pa se kojim slučajem dovede u pitanje status Krešimira Antolića? U tom slučaju ostaje samo jedan potpis, a to nije dovoljno.
Izvori kažu da je Čačić dobio Antolićevo obećanje da će moći sastaviti stručni stožer i momčad po svom izboru ako današnja Uprava preživi na čelu Dinama, odnosno ako ne dođe do smjene ili dolaska na vlast treće struje, odnosno novog vodstva, neokaljanog, neovisnog i poštenog. Ta se priča polako valja i uskoro bi mogla izaći u javnost.
To u prijevodu znači da bi Čačić mogao pomesti ne samo stručni stožer nego i svlačionicu po svome ukusu, te da će voditi ukupnu sportsku politiku kluba. Već obnaša funkciju trenera i sportskog direktora, a mogao bi dodati još pokoju ovlast, barem neformalnu. Ispada da će u takvom scenariju Čačić biti Mamić nakon Mamića.
Čačiću sve ovlasti, postaje novi Mamić
Budući da je i Čačića, jednako kao i Antolića, upravo Mamić svojevremeno doveo u Dinamo na opće čuđenje, a poslije ga na snebivanje cijele javnosti instalirao i na mjesto izbornika, takav rasplet bio bi u skladu klasične hrvatske političke priče.
Slučaj Sanader eklatantan je primjer za ono što se događa u Dinamu, kada dojučerašnji podanici i najveće ulizice prokazuju notornog šefa i zasjedaju na njegovo mjesto. Tko je gori, bivši šef ili njegovi podanici, moraju izvlačiti šibice.