Legendarni sloveski golman Jan Oblak sjeo je s reporterom Dnevnika Nove TV Markom Šepatom i porazgovarao o Luki Modriću, kontaktu sa svojim bivšim hrvatskim suigračima suigračima te otkrio još nekoliko zanimljivih detalja.
U Dnevniku ste mogli pogledati verziju od šest minuta, a u videu na početku teksta na gol.hr-u pogledajte proširenu verziju intervjua.
Dobrodošli u Dnevnik Nove TV, za početak kako ste? Naporan je ritam, u srijedu ste igrali protiv Lillea, za vikend vas čeka utakmica protiv Betisa u prvenstvu, nema stajanja.
"Da, mislim dobro sam. Dobro sam, super sam. Na kraju puno utakmica. Uvijek je lako kad pobijediš. U srijedu smo izgubili, tako da bio bi bolji sigurno da smo pobijedili. Tako da, u nedjelju nova utakmica i ovako iz dana u dan svaka tri dana igramo. I ništa, nemaš ni puno vremena da nešto razmišljaš. Tako da, pozitivno naprijed i nadam se dobrom rezultatu u nedjelju", započeo je Jan Oblak razgovor s Markom Šepatom.
Simeone je privatno drugačiji nego što izgleda na terenu
Što može Atletico ove sezone, dugo ste ovdje, dojam je da momčad možda nije tako jaka kao prijašnjih godina. Ali opet tu ste. Ne predajte se.
"Da, mislim mi smo uvijek tu. Ponekad malo bliže, ponekad malo dalje, ali sigurno da radimo sve na tome da bi bili što bliže. Mislim, da bi se na kraju borili da se osvoji nešto, kao svake godine. Iako to nije lako ovdje u Španjolskoj. Kao što znamo, igramo protiv Real Madrida i Barcelone, protiv dva vjerojatno najbolja kluba na svijetu. Tako da je teško, ali to je taj neki izazov koji te vuče. Želiš se takmičiti protiv njih. Ne kažem da se ne takmičiš protiv ekipa iza, ali svake godine taj neki izazov koji imaš i naravno želiš da pobijediš."
Vuče vas i Diego Simeone, 13 godina je ovdje, gledao sam utakmicu protiv Lillea, gledao ga s tribina, i dalje ona nevjerojatna energija, skače, urla, vrišti uz aut-liniju?
"Da."
Kakav je iz prve ruke?
"Pa dosta drugačiji nego kao što izgleda na terenu. Uvijek kažem da, mislim, na terenu, pored terena izgleda malo divlje, ali inače ovako u garderobi, na treninzima, normalno to je dosta mirnije. Ali sigurno da ima tu neku energiju, da neki čovjek može poslije 12-13 godina može još uvijek na taj način da vodi sve to kao što vodi on. Mislim da je to fascinatno i mislim da nema puno ljudi na svijetu koji bi uspjeli na taj način s takvom energijom da vode sve te godine neki klub."
Luka Modrić još je tu
I vi imate energiju i želju i dalje, 10 godina ste ovdje. Da vas pitam, kada ste sa 17 iz Slovenije odlazili u inozemstvo, prvo u Benficu, jeste li mogli zamisliti ovako čudesnu karijeru da ćete ostvariti?
"Pa iskreno nikad nisam zamišljao. Zato što već u Sloveniji kad sam igrao, neki moj cilj odmalena je bio da debitiram za Olimpiju i igram za prvi tim Olimpije. I nekako je to onda išlo, kad dostigneš neke snove, onda se otvori novi. Ovako je to išlo, ja mislim, korak za korakom. Na kraju, mislim da to nije to još u mojoj karijeri, da mi je ostalo još par dobrih godina ispred mene. I naravno radim na tome, da bi bio prvo zdrav i onda da bi igrao na najbolji način. Koliko, ne znam, ali nadam se što duže."
Jedan ste od najboljih vratara neosporno u novijoj povijesti. Portal Transfermarkt, ne znam znate li za taj podatak, vas je proglasio najboljim u 21. stoljeću. 569 utakmica imate u klupskoj karijeri, 256 bez pri mljenog gola, to je nevjerojatnih 44 posto. Čitao sam negdje da vi ne pratite toliko te statistike.
"Da, znam za Transfemarkt, ali ne znam za ove statistike, ne znam za ove brojeve. Nikad o tome nisam razmišljao. Naravno kao što uvijek kažem, treniram i radim da bi bio najbolji. Tako je otkad znam za sebe i tako će biti dok ću postojati. I to nije samo u nogometu nego u svim stvarima. I kao što sam rekao, ja mislim da je ispred mene još par dobrih godina i nadam se da ću ovih sljedećih godina osvojiti još koju titulu."
Jedan sličan primjer, ako mogu reći, vama po tom mindset-u o kojem pričate, jest Luka Modrić. Prije tri godine sam kratko s vama razgovarao nakon utakmice Hrvatska-Slovenija na Poljudu. Tada ste rekli da se nadate da će igrati još nekoliko godina, da ćemo uživati. Prošle su tri godine, on je i dalje tu, kao mladić?
"Pa da, on je i dalje tu, on i dalje igra na visokom nivou, na najvišem nivou. To što sam rekao prije tri godine još uvijek živimo. I mislim da ćemo još koju godinu, zato što ne izgleda da je u godinama u kojima jest. I stvarno iskustvo koje ima i način na koji igra, možemo uživati u tome. I da ne pričamo sad koliko još, ali dok traje, neka traje. I mislim da cijeli svijet uživa u tome gledajući kako igra i kakve rezultate ima."
S Vrsaljkom sam se vidio proteklo ljeto
Ta utakmica Hrvatska-Slovenija igrala se na Poljudu. Vama je Poljud jedno od prvih nogometnih sjećanja ako se ne varam. O čemu je točno riječ?
"Da, tako je. Mislim da je Poljud prvi veliki stadion, veći stadion koji sam u životu vidio. Tako da su to neka lijepa sjećanja iz djetinjstva. Na kraju smo igrali tamo i nažalost izgubili, i to dobro izgubili. Ali tako je to, to je nogomet. Želio bih da je taj rezultat onaj dan bio malo drugačiji. Ali lijepa uspomena."
Igrali ste u karijeri s nekoliko hrvatskih nogometaša, ovdje u Atleticu, imate li s nekim kontakte ili da ste ostali malo više od bivših suigrača, eventualno prijatelji ili slično?
"Da, igrao sam s Mandžom one moje prve godine kad sam došao, ali smo bili samo godinu dana zajedno. Ali uvijek kad se vidimo, lijepo popričamo, imamo lijepa sjećanja na onu godinu kad je bio tu, kad je stvarno odigrao vrhunsku sezone, ali nažalost poslije te sezone otišao. I onda sa Šimetom, s njim sam igrao dugo vrijeme, s njim sam još na vezi i ovog ljeta smo se i vidjeli. I s Ivom Grbićem donedavno kad je bio tu..."
Ivo je puno naučio od vas, to uvijek kaže?
"S njim sam isto na vezi i sad vidim da igra u Turskoj i naravno da mu želim sve najbolje. Kad je otišao, bio sam sretan da ide negdje gdje će igrati. To je on, to je želio, to je tražio i nadam se da je ispred njega dosta dobrih godina igranja gdje god on bude želio."
Još boli onaj Portugal
Hrvatska je otprilike dvostruko veća od Slovenije, ali i dalje mala zemlja. Što vi mislite, koja je tajna ili razlog najveći zaista velikih uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije?
"Da, mislim, mala zemlja, ali u svim sportovima na kraju neke ambicije, mentalitet, na kraju krajeva pobjednički mentalitet gdje nikad nije kraj dok ne završi. Ja mislim da hrvatske ekipe općenito uvijek, pogotovo nogometna reprezentacija, uvijek je igrala kao ekipa. Hrvatska nije reprezentacija koja igra samo na borbu, zato što Hrvatska ima puno, puno individualne kvalitete. I stvarno ovi rezultati koje su postigli s reprezentacijom na posljednja dva Svjetska prvenstva, to je nešto nevjerojatno. Vjerojatno su svi mislili poslije onog SP-a kad su završili drugi, da je to bilo jednom i sad opet neće 20 godina, ali odmah sljedeće opet treće mjesto. Stvarno se vidim tome i uvijek nekako kad si gledao Hrvatsku, imao si osjećaj da nema šanse da će izgubiti. Zato što znaš da će do kraja napraviti sve da prođu ili grupu ili osminu finala ili četvrtfinale ili polufinale, kako god."
Slovenija se diže, ali bilo je i teških trenutaka. Je li vama kada bilo teško iz perspektive čovjeka koji je svjetska klasa u onome što radi, što nemate prilike s reprezentacijom imati možda bolje rezultate kakve biste željeli?
"Pa je bilo je teško, bilo je tu dosta godina gdje smo se mučili, gdje smo se nekako tražili, gdje se tražila neka ekipa. Zato što mislim da smo potpuno drugačija reprezentacija nego Hrvatska. Dok svi igrači nisu nekako prihvatili to da mi možemo na borbu, da mi stvarno možemo samo kao ekipa, da ćemo mi na individualnu kvalitetu teško nešto napraviti, mislim da se tad to promijenilo. I da sad u zadnje dvije-tri godine igramo kao što se treba igrati. I zato su tu i neki rezultati što smo postigli, da smo otišli na Euro poslije toliko godina, to je lijep uspjeh. Da smo se na Euru nekako borili i sa svima bili nekako tu. Nitko nas nije pobijedio, nitko nas nije razbio..."
Boli li onaj Portugal, svi su u Hrvatskoj mogu reći navijali za vas, kao da je Hrvatska?
"Pa sigurno da boli. Zato što na kraju si toliko blizu. Normalno, uvijek kad se završi, da je netko rekao prije Eura da smo prošli grupu, svi bi bili sretni. Ali to nije tako, jer kad si tamo, kad si blizu, želiš više. Ja sam stvarno imao osjećaj prije utakmice da možemo i svi su vjerovali u to. Na kraju smo odigrali ozbiljnu utakmicu protiv jedne vrlo dobre repezentacije. Ali falilo je ono malo sreće da bi prošli. I vjerujem da su u Hrvatskoj navijali za nas, kao što u Sloveniji uvijek svi navijamo kad je Hrvatska negdje, zato što smo susjedi i želimo sve najbolje, mi Hrvatskoj, i znamo Hrvatska nama."
Trebao nam je izbornik kao Kek
Koliko je u svemu tome, u tom napretku značio Matjaž Kek? Kojeg mi u Hrvatskoj posebno znamo, cijenimo, s Rijekom je bio prvak. Kakav je Kek, kakav je vaš odnos i suradnja s njim?
"Odnos i suradnja super, korektno, dobro. Trebao je neki izbornik na kraju koji ima svoj stav, koji postavi neka pravila i tih pravila se treba držati. Trebalo je neko vrijeme da se to postigne. Sad imamo taj red i disciplinu koji su potrebni za rezultat. Stvarno se nadam da to s Eurom nije naš kraj, nego da se možemo izboriti i za sljedeće Svjetsko prvenstvo. Bilo bi baš lijepo, još neki snovi, do kojih bi svi zajedno nekako mogli doći."
Evo, rekli ste mi o ciljevima i ambicijama sa Slovenijom. Tek vam je 31 godina, kakvi su onda ciljevi, želje po pitanju klupske karijere, Atletica ili nečega dalje?
"Pa želje su sigurno uvijek osvajati. Osvajati sve što se može osvojiti. Znam i svjestan sam toga da u Atleticu nije uvijek lako. Da se, kao što sam prije rekao, borimo protiv jačih ekipa. Ali to je taj neki izazov koji me drži toliko dugo, da bi postigao nešto s Atleticom što nikad nisam, to je ta Liga prvaka..."
2016-e ste bili blizu?
"2016-e smo bili blizu, ali blizu je blizu i to je to, tako je ostalo. Stvarno su to neki snovi koje bi volio da se dogode. Ali kao što sam rekao, nogomet je ponekad vrlo čudan i ponekad kad si daleko, na kraju se dogodi. Ponekad kad si blizu se ne dogodi. Tako da ići iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu, nema drugog načina. Razmišljanje može pomoći da se osvoji nešto, ali treba na terenu to pokazati i dokazati, treba pobjeđivati ako na kraju želiš dignuti taj pehar" podvukao je.
Jan, puno vam hvala za Dnevnik Nove TV i sretno dalje i s Atleticom i sa Slovenijom.