Nema sumnje da se Dinamo nalazi u rezultatskoj krizi. To jasno sugeriraju tri poraza zaredom u natjecateljskim utakmicama, četiri ako računamo i poraz od Trnja u prijateljskom ogledu.
Dojam krize znatno pojačava činjenica da su Modri u Maksimiru izgubili u najvećem hrvatskom derbiju od "nikad slabijeg" Hajduka te da su doživjeli povijesnu havariju u Münchenu, a potom i ništa lakši brodolom u Koprivnici.
Kada aktualni prvak Hrvatske inkasira rekordnih 9 golova na Allianz Areni, a onda izgubi od posljednjeplasirane momčadi HNL-a, uz to još popije četiri laka komada, s time što je Slaven u prethodnih šest kola postigao tek tri gola, jasno je da je to blamaža.
Problem treba priznati
Od toga ne treba bježati, to je činjenica i to treba priznati. Bez priznavanja i uočavanja problema nema ni adekvatnog rješenja. Međutim, zvuče prilično smiješno, da ne kažem kapriciozno, komentari kako Dinamu pod novom vlašću slijedi opći potop, kataklizma i slično.
Neki čak tipično sklerozno prizivaju bivše vlastodršce kao da se Modrima takve ili slične krize nisu već događale pod prethodnom vlašću. Zapravo, trenutačna situacija nije uopće nova za Dinamo, sličnih je bilo podosta tijekom posljednjih dvadesetak godina, da ne idemo u dalju prošlost.
Primjerice, zar Dinamo pod Mamićevom vlašću nije igrao "ligu za bedake", što je u principu najveći debakl Modrih otkako je samostalne Hrvatske. Zar nije gubio u Ligi prvaka 7:1, i to u Maksimiru, zar ga godinama mnogi nisu nazivali kantom za napucavanje u Ligi prvaka!? Zar se i tada "regija" nije smijala i zbivala šale na račun "najjačeg kluba na Balkanu", kojem u Ligi prvaka pune mrežu, a da pritom postiže pogotke rjeđe nego što kiša pada u Sahari.
Mamićeve blamaže
Stara poslovica kaže da se za dobrim konjem praši, pa tako i za Dinamom. Naravno, to vrijedi i za Hajduk. Da nije riječ o najvećim hrvatskim klubovima, njihovi loši rezultati ne bi imali takvog odjeka. To je posve logično. No Hajduk je u permanentnoj krizi već dvadesetak godina, a Dinamove krize ipak su puno blaže, i pretežno povremene.
Od igranja u ligi za bedake moglo bi se reći da je najveća Dinamova kriza bila u sezoni kada je Rijeka osvojila naslov prvaka, budući da je to jedino prvenstvo koje Dinamo nije osvojio od 2006. do sada. Dobro se sjećam da je Dinamo uoči početka sezone vrijedio za golemog favorita. Rijeku je napustilo pola momčadi i tada su u Maksimiru samouvjereno govorili da će Dinamo biti prvak lakše nego ikada, da su šanse u odnosu na ostatak lige 99:1, a na kraju znamo što se dogodilo.
Rijeka je postala prvak kada su se mnogi najmanje nadali. To je nogomet, u nogometu nikad ne reci nikad. I ovo ljeto po mnogo čemu podsjeća na to iz 2016. Hajduk smo do prije nekoliko dana opisivali kao Cirkus Kolorado, što u principu i jest bio s obzirom na to što se sve događalo, nemojmo se lagati.
Neki su komentatori Modrima predviđali da će do zime već osigurati naslov prvaka, da su puno jači od ostatka lige, da imaju dvije momčadi koje se u kadre osvojiti prvenstvo, a vidimo kakva je trenutačna situacija. Proklamirana pojačanja postala su teška razočaranja.
Sve se okrenulo u nekoliko dana
Samo u nogometu se u nekoliko dana može sve okrenuti naglavce. To je njegova ljepota, jedan od razloga zbog čega ga toliko volimo. Sezona je dugačka, vidjet ćemo što će se događati, recentni događaji još jednom su nas upozorili da je u nogometu nezahvalno bilo što prognozirati. Svakakvi preokreti su mogući, no Dinamo i dalje slovi kao favorit.
Tko zna, možda Dinamo na kraju neće biti prvak, možda se Hajduk ili Rijeka u klasičnom nogometnom salto mortaleu okite naslovom prvaka baš u sezoni kada su im davane najmanje šanse, no to ne znači da će se u Maksimiru dogoditi kataklizma.
Živjet će se dalje, neće biti neviđenih potresa. Bit će promjena, daleko od toga, ali ne u vrhu piramide. Treneri ili sportski direktori mogu se mijenjati, ali vodstvo će ostati isto. Dinamo ima stabilnu vlast, demokratski izabranu i na tom planu najvjerojatnije neće biti dramatičnih promjena. Kažem najvjerojatnije jer u demokratskom sustavu uvijek može dođe do izvanrednih izbora, ali teško da će se to dogoditi.
U Hajduku i Rijeci sigurno bi se rado mijenjali
Samo činjenica da može doći do promjene, govori kolika je to razlika u odnosu na prethodnih 15-20 godina kada su promjene bile moguće samo u teoriji, a u praksi je to zapravo bila autoritativna diktatura jednog ili dvojice ljudi.
Nova vlast možda se prvi put sudara s kriznom situacijom ovog tipa, odnosno krizom rezultata i usput potragom za novim trenerom, no daleko od toga da već nije naišla na velike prepreke. Zapravo, ti problemi prije nekoliko mjeseci bili su još veći ako uzmemo u obzir šire klupske probleme, posebice nezavidnu financijsku situaciju.
S te strane gledano, sada je ipak puno lagodnije. Plasman u Ligu prvaka i provedene ubrzane reforme, posebice na planu smanjenja troškova i održivog poslovanja, doprinijeli su da se u Plavim salonima daleko lakše diše nego u trenutku preuzimanja vlasti u ožujku.
Iskreno, koliko god se trenutačno situacija činila nezavidnom, jamčim da bi se mnogi rado mijenjali s Dinamom i njegovim čelnicima. Da, dogodila se blamaža, ali sezona je jako mlada i sve se da ispraviti. Dinamo zaostaje samo četiri boda za Rijekom i Hajdukom, a u Ligi prvaka odigrano je tek prvo kolo.
Dakle, situacija je još uvijek daleko od dramatične, posebice kada znate da će vam u blagajnu leći sigurnih tridesetak milijuna eura, a da niste prodali niti jednog bitnog igrača. Sumnjam da na Poljudu ili na Rujevici ne bi pristali na zamjenu mjesta.
Prošlo prvenstvo bilo je od velike važnosti
Nova vlast nije preuzela Dinamovo kormilo baš u idealnoj situaciji. Ni u rezultatskom, a još manje financijskom smislu, pa je naposljetku sve ispalo puno bolje nego što su mnogi očekivali, posebice oni koji su se ponadali da će doći do raspada sustava.
Dakako da bi sve bilo puno teže da je kojim slučajem Hajduk osvojio naslov prvaka i da su Modri ostali kratki u Europi, odnosno da nisu izborili nastup u skupinama Europske ili Konferencijske lige.
Što bi u tom slučaju bilo, teško je reći i nema smisla gatati, ali činjenica je da se to nije dogodilo. Nova vlast tada je pokazala da se zna nositi s problemima i da ih je kadra rješavati. I biti uspješna. Osvajanje naslova prvaka Hrvatske i plasman u Ligu prvaka bio je od velike važnosti, možda s nesagledivim dugoročnim posljedicama. I za Dinamo i za njegove rivale.
Kažem možda jer ćemo tek vidjeti u sljedećem razdoblju kako će se odvijati utrka za naslov prvaka. Puno toga govori da će biti znatno neizvjesnija od većine prognoza i postavljenih koeficijenata na kladionicama.
Otrežnjenje i upozorenje za Modre: Hajduk i Rijeka ipak nisu puno slabiji
Trenutačno prevladava dojam da Dinamo nije baš toliko jači od Hajduka i Rijeke. Dovoljno je pogledati zadnjih šest međusobnih okršaja s Hajdukom, što je već popriličan uzorak, i kako se su rezultati odvijali. "Binarni kod" međusobnih ogleda govori da su sve utakmice bile jako guste i da Dinamo ničim nije pokazao da je osjetno bolji od Hajduka, a kamoli puno bolji.
To nije pokazao ni zadnji derbi, iako je Hajduk u njega ušao gotovo kao autsajder zbog svega što se događalo na Poljudu. Ni derbi na Rujevici nije pokazao da je Rijeka pretjerano inferiorna u odnosu na Modre. Sve te utakmice mogle su poslužiti kao svojevrsno otrežnjenje i upozorenje Modrima.
Možda je za njih bolje da im se silazak na zemlju dogodio sada nego u proljeće. Vrijedi i za momčad i za vodstvo kluba. Da su opijene glave u Maksimiru rastrežnjenje, govori i prilično oprezan pristup pri pronalasku novog trenera.
Nije se podleglo razno-raznim pritiscima i išlo kao nekoć s ad-hoc varijantama. Sjećamo se kako se to radilo, često bi objava pukla preko noći, tek toliko da se izabere neko novo, a u biti najčešće staro lice koje će biti potrošeno za nekoliko mjeseci.
Je li vrijeme za stranog trenera?
Vrijedi malo pričekati ako će to značiti najbolje rješenje. Neće ništa propasti ako se malo pričeka. U Maksimiru su već rekli da ne razmišljaju o nekom HNL rotacijskom imenu. Da tako misle, već bi ga davno pronašli. Potraga bi trajala sat vremena jer takvi sigurno ne bi odbili Dinamov poziv.
Puno toga govori da u Plavim salonima doista traži europski dokazanog stručnjaka. Hrvatskog ili stranog. Kažu da traže trenera koji će biti dugoročno rješenje, a takvog nije moguće naći u dan ili dva. U Maksimiru tvrde da se Jakiroviću nije spremao otkaz pa da je rješenje bilo spremljeno u ladicu. Jednostavno, tako je ispalo. Uglavnom, kada se napravi analiza, lako je moguće da se radi o strancu jer među hrvatskim trenerima ne vidimo takve.
Ako Niko Kovač neće, ako Slaven Bilić neće, ako Nenad Bjelica i Vahid Halilhodžić nisu opcije, tko onda ostaje, a da je u postavljenim europskim parametrima? Možda je doista vrijeme za zapadnoeuropskog stranca. Do jučer netko tipa Gennara Gattusa sigurno ne bi bio misao vodilja. Danas se možda već drukčije razmišlja.