Arsenal je netom završene sezone Premier lige u završnici ostao bez titule prvaka, prve nakon 2004. godine. Pred njima je nova prilika da to naprave, a uistinu bi bilo sjajno vidjeti tako nešto na 20. godišnjicu "Invinciblesa".
I uistinu je nevjerojatno da nakon takve sezone, gdje je ligaški naslov osvojen bez poraza, titula više nije sletjela na Emirates, odnosno danas mitski Highbury, gdje su igrali zaključno sa sezonom 2005./2006.
Arteta bio na rubu otkaza, uprava napravila sjajan potez
No, Mikel Arteta napravio je dobar posao, a uprava kluba vjerojatno još bolji kad mu početkom sezone 2021./22. nisu dali otkaz. A bilo je blizu, nakon što je poslije tri kola na kontu stajalo nula bodova, a gol razlika je bila 0:9. Španjolac je dobio povjerenje, a onda napravio neke bitne poteze koje su Arsenal čak doveli u borbu za Ligu prvaka, no ponovno su posrnuli u samoj završnici, iako su dva kola prije kraja čak uspjeli uhvatiti to toliko željeno četvrto mjesto.
Jasno, tu se radi o klasičnom građenju momčadi, mentaliteta pa na kraju i rezultata, a idući dio tog posla odvija se u ovoljetnom prijelaznom roku. Na samog početku istog je na Emitares sletio prvi kapitalac, a to je Kai Havertz. Sve se čini kako je Arteta tu odradio sjajan posao, odnosno da je to igrač koji automatski riješava neke probleme te otvara nove opcija. Kako i zašto, u nastavku teksta.
Arsenalovom napadu trebala je nova opcija. Da, on izgleda odlično, Martinelli, Odegaard, Saka i Jesus izgledaju sjajno kao četvorka, no problem je bio s ostatkom. Eddie Nketiah odradio je dobro dok Jesusa nije bilo, no inače nije dobivao puno prilika. Emile Smith-Rowe se mučio s ozljedama i povratkom u formu, a Reiss Nelson je dobio manju minutažu nego što ne prikazanim zaslužio. Leandro Trossard je doveden za proljetni dio i zadovoljio je, no ostaje dojam da je pozicijski u ovom Arsenalu limitiran na lijevo krilo.
Napad treba dodatnu raznolikost
Iako je taj napad stvarno odličan, ostao je neki dojam da treba malo raznolikosti, da treba nešto što će u njega unijeti više mistike, odnosno efekta iznenađenja i prostora za taktičke manevre kojima bi se zbunile protivničke obrane.
Upravo zbog toga je transfer Kaija Havertza savršen za Topnike. Riječ je o igraču na čiji spomen često slušamo kako je problem što on nema svoju pravu ili najjaču poziciju, tj. kako prvo to mora shvatiti. Razlozi za takav stav su zapravo vrlo laki za shvatiti. Kai je igrač bolji u završnici nego u kreaciji, ali onda opet mu gore nedostaje onaj centarforski "killer instinct". Mnogi smatraju i da je za krilo ponešto prespor. Ali, upravo je Arsenal savršena momčad za takvog igrača.
Otkako je došao u Englesku najbolje se snašao u 3-4-2-1 formaciji, tzv. Tuchelovki, kod trenera po kojem je ta formacija od strane mene osobno dobila ime. On je bio jedan od ova dva igrača iza najisturenijeg napadača, a kod Thomasa Tuchela su to igrači s jako puno taktičke slobode. Statistički se to možda toliko ne vidi, no bio je on vrlo koristan u tom sistemu te su se njegove najveće kvalitete mogle najbolje koristiti. Uostalom, upravo kao igrač tog sistema postigao je pobjednički pogodak u finalu Lige prvaka 2021. godine.
Arsenalu Havertz donosi više novih opcija
U Arsenalu će biti nešto drugačije, no glavna karakteristika momčadi, u kojoj bi on trebao savršeno zaplivati, je to da Arteta niti ne slaže igru za nekog klasičnog napadača. Arsenalovi golovi dolaze kao plod igre gdje se u čistoj gol šansi uvijek može naći pet igrača. To se vidi i iz prošlosezonske statistike. Saka, Odegaard i Martinelli postigli su po 15 pogodaka, Jesus 11, a Xhaka i Nketiah po devet. Trossard je zabio jednog, ali upisao čak deset asistencija u 22 utakmice.
Havertz tu upada tako da donosi više taktičkih varijanti, ali i mogućnost mijenjanja istih kroz utakmicu. Upravo zbog te svoje "versatilnosti", odnosno svestranosti. Arteta ga se neće bojati staviti na krilo, ako to stvara mogućnost rotacija pozicija, a vidjeli smo da sve više Arsenalovih igrača uspješno odlazi s propisanih početnih pozicije te se snalazi na drugim mjestima. Martinellija tijekom utakmice moći ćemo sve češće viđati u vrhu napada, a recimo Jesusa na desnom krilu, što je uostalom igrao posljednju sezonu u Pepovom Cityju.
Lažna devetka, klasična desetka ili krilo
Havertz nudi mogućnost igranja isturenog napadača, u klasičnoj, ali i u ulozi lažne devetke, gdje kretanjem i brzim rješenjima ostavlja prostor za ulaske krilnih igrača u završnicu. S te se pozicije isto tako može okrenuti direkt prema golu i krenuti u kreaciju ili kretanjem tražiti loptu u završnici.
Otvara se također prilika da zaigrao srednjeg ofenzivnog veznog, Odegaardovu poziciju, čime bi možda u nekim slabijim utakmicama otvorio priliku za povlačenje Norvežanina na jednu od dvije središnje pozicije, gdje bi bio pokriven od defenzivnog veznog te zadužen za kreaciju iz dubine. Također uz već spomenute ulaske u završnicu iz drugog plana. Naravno, desetku može zaigrati i kad Odegaard iz nekih razloga nedostaje.
Ne zaboravimo da se zbog svoje tehničke potkovanosti može jako dobro snaći i na krilu. Arsenal igra nogomet gdje krilima brzina nije toliko bitna karakteristika kao u nekim drugim momčadima, budući da krila puno češće napadaju blok i postavljenu obranu nego otvoreni prostor iza leđa. Igrač je koji je kvalitetan s loptom u nogama i koji inteligentno promatra igru te sudjeluje u akcijima. Upravo zbog toga neće biti čudno vidimo li ga na krilu i to čak na desnom, gdje Bukayo Saka ipak nema pravu alternativu.
Ne gledajte samo na brojke, u Arsenalu to jako dobro znaju
I dalje će naravno biti onih koji će biti skeptični zbog ne previše impresivnih Havertzovih brojki kroz karijeru. No, upravo Arsenalovci bi trebali shvaćati bolje od ostalih da statistika jako često zna zavarati.
Pogledajte statistiku Dennisa Bergkampa. Zapravo, izložite je nekome bez da zna o kome je riječ i zaključit će se da je to bio jedan dobar igrač. Nitko na račun njegove statistike neće reći da je to jedan od najboljih igrača u povijesti Premier lige. Od deset sezone u Arsenalu, samo prvih četiri je postigao više od deset ligaških pogodaka, jednom 16, dvaput po 12 i jednom 11. U Premier ligi je odigrao 315 utakmica uz 87 pogodaka i 83 asistencije. Ukupno za Arsenal ima 416/118/97.
Ne želim reći da je Havertz novi Bergkamp, ni blizu tome, nego je glavna misao da statistika ne bi trebala igrati ulogu. Havertz ove sezone može ostati na jednoznamenkasnom broju u obje rubrike, a nevjerojatno pridonijeti momčadi, upravo zbog svega navedenog.
Arteta kao da je u jednom igraču dobio tri, upravo zbog svih tih uloga u kojima se 24-godišnji Nijemac može snaći. I on se ovako na prvu čini kao igrač koji dokazuje da Arteta itekako zna što radi i da ima strategiju za doći do uspjeha. A navijačima Topnika više neće biti uspjeh baciti rukavicu Cityju i boriti se do kraja. Njima je cilj titula, posebno nakon što je dokazano da je osvajanje nje napokon realno moguće.