Šteta, velika šteta. Jedanaesterci ovaj put nisu bili sretni za Hrvatsku. Moralo se i to jednom dogoditi. Da poetska ironija bude veća, Vatrene su pobijedili Španjolci, koji slove za ponajveće luzere kada se radi o penalima.
Gledajući ukupno, Španjolci su bili bolji, imali su više od igre i više šansi, no imaju problema s realizacijom, to im traje već dugo. Zasluženo su pobijedili i treba im sportski čestitati.
Veliki uspjeh za Hrvatsku
Ne treba očajavati, Hrvatska nije osvojila toliko željeno zlato, ali jest srebro. Kako god okrenuli, plasman u finale Lige nacija veliki je uspjeh za Hrvatsku. Vatrenima kapa do poda za sve što su napravili u ovom natjecanju. Bronca u Katru pa srebro u Nizozemskoj. To su veličanstveni rezultati.
Veličanstveno je bilo i navijanje. Gledali smo povijesne scene na De Kuipu. Praktički cijeli stadion Feyenoorda u Rotterdamu ispunili su hrvatski navijači. Po slobodnoj procjeni, Hrvata je bilo 85-90 posto.
Vjerojatno je pao rekord po broju hrvatskih navijača na gostovanju. Službeno je protiv Nizozemske u polufinalu bilo oko 40 tisuća gledatelja na utakmici, a sada je stadion bio možda čak i nešto ispunjeniji.
To znači da bi moglo biti da je na stadionu bilo oko 35 tisuća hrvatskih navijača. U prijevodu to znači da ih je bilo više ili u najmanju ruku podjednako kao na Olimpijskom stadionu u Berlinu protiv Brazila na Svjetskom prvenstvu 2006., što je dosad bio neki neslužbeni rekord.
Navijači su zapravo najveća pobjeda
Ne pamtimo da se ikada dogodilo da su hrvatski navijači u takvom postotku dominirali stadionom u velikoj utakmici na nekom gostovanju, posebice u zapadnoj Europi. Brojnost navijača i atmosfera bila je kao da se igra u Zagrebu ili Splitu.
Netko sa strane tko ne prati nogomet pomislio bih da nizozemska reprezentacija igra protiv Španjolske. Navijanje je bilo doista sjajno.
Španjolci su se u dva-tri navrata pokušali dignuti, ali bio je to uzaludan posao. Brzo bi se vratili na stolce jer bi ih pogodio hrvatski navijački tornado. Grmjelo je sa svih strana; nevjerojatne, nezaboravne scene. Pitanje je hoće li i kada biti nadmašene u inozemstvu.
Prema brojnosti hrvatskih navijača nekoliko sati prije utakmice u centru grada, moglo se pretpostaviti da će na De Kuipu biti jako puno Hrvata, ali nitko nije mogao znati da će ih biti baš toliko. Jednostavno nije bilo poznato koliko su hrvatski navijači kupili ulaznica. Mislilo se da će biti malo više Španjolaca ili možda Nizozemaca, no očito da su Hrvati sa svih strana Europe i svijeta pokupovali sve što se moglo kupiti.
Bez Hrvata De Kuip bi bio poluprazan
UEFA bi trebala podignuti spomenik Hrvatima. S obzirom na slab interes Španjolaca i Talijana za natjecanje i njihovu oduvijek slabu naviku da prate svoju reprezentaciju na gostovanjima, pitamo se što bi bilo da je ždrijeb polufinala bio drukčiji i da su ispali i Nizozemci i Hrvati, a da su u polufinalu igrali Talijani i Španjolci. De Kuip bi vjerojatno bio poluprazan.
Ovako je to bila fantastična nogometna atmosfera, baš za pamćenje. Liga nacija hvata korijenje i u sljedećim godinama mogla bi se razviti u još popularnije natjecanje. Neće dosegnuti status Svjetskog prvenstva ili Eura, ali i ne treba. Dovoljno je da bude zanimljiva i praćena. Za Hrvatsku je liga nacija odlično natjecanje jer umjesto prijateljskih utakmica s nižerazrednim nogometnim nacijama ima šansu igrati s velesilama, a još uz to HNS zaradi sasvim lijepu cifru.
Da ne govorimo o navijačkom užitku i svemu što nose tako brojna gostovanja. Druženje, provod i upoznavanje drugih zemalja i kultura nije zanemariva stavka. Velika pohvala hrvatskim navijačima koji su ostavili stvarno odličan dojam na domaćine. Došlo je ih tridesetak tisuća, bila je to prava invazija na Rotterdam, a gotovo da nije bilo ozbiljnijih zamjerki Nizozemaca, samo pohvale i divljenje ljubavi Hrvata prema Vatrenima.