Mnogi su šokirani, ostavka Zinedinea Zidanea na mjesto trenera Real Madrida odjeknula je poput groma iz vedra neba. No, je li to baš toliko iznenađujuće?
„Uzima se zdravo za gotovo da će Zidane ostati trener Reala ako osvoji Ligu prvaka. Međutim, mnogi bi se mogli iznenaditi, nije to baš tako sigurno“, proročanski je izjavio kapetan Reala Sergio Ramos još tamo u veljači, nakon prve utakmice s PSG-om u osmini finala Lige prvaka.
Real i Zidane u tom su trenutku bili u jako teškoj situaciji, prvenstvo je već bilo izgubljeno, Barcelona je daleko odmakla, a Kraljevi su pretrpjeli i pravu sramotu u četvrtfinalu Kupu kralja ispavši od „malenog“ Leganesa. Liga prvaka ostala je kao jedina šansa za spas sezone, a već u osmini Madriđani su morali na skupocjenu parišku družinu koja je u ljetnom prijelaznom roku dobila velika pojačanja, Neymara i Kyliana Mbappea, te je cijelu jesen igrala u velikoj formi.
Jedva preživio krizu u prosincu
Kako je Real katastrofalno startao u sezonu, posve je logično da su se rojile spekulacije da bi Zidane mogao dobiti otkaz. Tako je to u Realu oduvijek i neće se promijeniti. Svaka sezona je nova sezona, na Bernabeuu ne trpe se porazi.
Zidane je preživio najveću kriznu situaciju krajem prosinca, nakon što je Barcelona nanijela težak poraz Realu usred Madrida. Ispucao je većinu kredita, naravno, po mjerilima Reala, te se očekivalo da bi mogao biti smijenjen.
Nakon „el clasica“ krizni sastanak trajao je satima. Na kraju je Florentino Perez ipak odlučio pustiti Zidanea da odradi sezonu do kraja i pokuša obraniti Ligu prvaka. Vrijeme je pokazalo da je to bila dobra odluka, kao što će vrijeme vjerojatno pokazati da je Zidane povukao najbolji mogući potez što je baš u ovom trenutku napustio Real.
Još u prvom dijelu sezone spekuliralo se da se Zidane povjerio najbližim prijateljima kako je možda pogriješio što nije otišao nakon osvojene dvostruke krune, što Realu nije uspjelo od 1958. Zidane je vratio na Santiago Bernabeu naslov prvaka Španjolske nakon pet godina posta, te je obranio Ligu prvaka, što nikome dotad nije uspjelo. Dakle, što je još mogao napraviti nakon takvih uspjeha?
Kajao se što je ostao
Već tada mu je bilo jasno da ima u rukama dosta potrošenu momčad, više u mentalnom nego u fizičkom smislu, momčad koja je sve osvojila i napravila i bilo je pitanje ima li dovoljno motiva i žara da ponovi slične rezultate? Uz sve to, godine su polako nagrizle glavne vedete, mnogo toga je ukazivalo da Real treba osvježenje, a to nije tako lako napraviti u kratkom roku.
Uglavnom, Zidane je procijenio da su kadri još jednu sezonu izdominirati Španjolsku i Europu, posebice jer se činilo da je Barcelona u dosta velikoj krizi i da neće imati blistavu sezonu. Međusobni okršaj u španjolskom Superkupu potvrdio je takve pretpostavke, koje su se kasnije pokazale pogrešnim, ili djelomično pogrešnim.
Dakle, može se pretpostaviti da je istina kako se Zidane krajem godine kajao što je ostao, što nije otišao na vrijeme, na samom vrhuncu uspjeha i slave. Ne znamo je li Zidane o tome razgovarao sa svojim igračima, je li im otkrio svoja najdublja razmišljanja, ali Ramosova izjava daje za naslutiti da su znali kako francuski stručnjak diše i što namjerava. Možda su se nadali da će promijeniti mišljenje i nisu potencirali priču u završnici sezone, ali teško da su ostali šokirani kada su čuli da odlazi.
Pokazao veličinu i inteligenciju
Ako nas pitate, Zidane je ovom odlukom još jednom pokazao svu svoju veličinu, također i nogometnu i socijalnu inteligenciju koja ga je krasila kao igrača, ali očito i kao trenera. Treba znati kada je kraj, to mogu samo najveći.
„Momčad treba promjene kako bi nastavila pobjeđivati“, ključna je Zidaneova izjava na oproštajnoj press-konferenciji.
Zidane jamačno nije otišao zbog nekog sukoba s Perezom i vodećim ljudima Reala. Jednostavno je procijenio što je najbolje za njega, ali i za klub. Zidaneu vjerojatno nije sjelo što se tijekom sezone spekuliralo o otkazu i što su neki u Realu i oko kluba tražili njegovu sjemenu, što se i dalje sumnjalo u njegovo trenerske sposobnosti, ali on dobro zna gdje se nalazi i što je Real.
Zidane je zacijelo uočio da je jedan ciklus došao kraju, da je jedna era završena i da Real treba osvježiti momčad, dovesti nove igrače, otpustiti neke stare, te je procijenio da je najbolje da taj posao prepusti drugome, nekome tko nije opterećen prejakim emotivnim odnosima sa svlačionicom i tko će možda objektivnije procijeniti tko je dao svoje, a tko još može pomoći.
Guardiola pogriješio kad nije otišao na vrhuncu
Kako to Perez često zna istaći i kako je istakao na istoj presici, Zidane u svojoj osobi najbolje utjelovljuje vrijednosti i principe Reala, najvećeg kluba na svijetu, koji je najveći i zbog toga što ne živi od prošlosti, koliko god ona zlatna i recentna bila. U Realu ne možete živjeti na starim zaslugama, možete imati tek ponešto kredita, kao što ih je imao Zidane, jer da nije osvojio dvostruku krunu, jesenas bi sigurno letio, ali i ovako je bio vrlo blizu otkaza.
„Real je najveći klub, a njegovi navijači su najzahtjevniji. Bilo je fićukanja tijekom sezone, nije ih lako čuti nakon što osvojite dvostruku krunu. Doživio sam fićukanje i kao igrač i kao trener, i mogu reći da kritike dobru dođu, tjeraju vas naprijed, do krajnjih granica. Tako je to u Realu, ovdje nema predaha i spavanja na lovorikama“, kazao je Zidane na presici.
Treba čitati između redova, Zidane je naznačio zašto se odlučio otići. Najveći su oni koji znaju učiti na vlastitim pogreškama, ali još više na pogreškama drugih. Mnogi uspješni treneri nisu otišli kada je trebalo, neki su smijenjeni, drugi su natjerani da odstupe.
Može se reći i da je Pep Guardiola pogriješio što nije napustio Barcelonu sezonu prije, kada je bio na vrhuncu. Arsene Wenger je, primjerice, zakasnio godinama, možda i čitavo desetljeće.
Glavni kandidati za nasljednika
Izgleda prilično ironično da se Wenger spominje kao jedan od mogućih nesljednika. Uzgred rečeno, ostali kandidati su Joachim Löw, Mauricio Pochettino, Jürgen Klopp i Realova legenda Guti, koji je ostavio dobar dojam radom u omladinskom uzrastima Reala i najavio je da je spreman za seniore.
Možda bi neki drugi trenerski velikani, oni pohlepniji, nezajažljiviji za šuštavim papirićima, ovako rezonirali: „Što me briga, potpisat ću novi ugovor, pa ako dobijem otkaz, dobit ću golemu odštetu“.
Nemojmo se zavaravati, novac je jako važan, mnogima i najvažniji, ali Zidane je persona nekog drugog, plemenitijeg kova. Njemu je očito važnije kako će ga pamtiti, važniji mu je obraz, novca ionako ima za deset života. Zidane očito nije želio napraviti pogrešku kakvu bi mnogi napravili, posebice nakon ovako turbulentne i šokantne sezone koja mu je potvrdila ono što je već prošlog ljeta zaključio.
Kad se sve navedeno uzme u obzir, čini se posve logičnim što je Zidane odstupio baš u ovom trenutku. Otišao je kao veliki pobjednik, i što je podjednako važno - svojom voljom. Velik kao igrač, velik kao trener, i vjerojatno nedostižan. Lako je moguće da tri Lige prvaka zaredom ostanu rekord za vječnost. Što mu treba da kvari dojam koji izgleda savršenim!?