Još se u Madridu, Europi i cijelom svijetu nisu stišali odjeci Realova trećeg uzastopnog naslova prvaka Europe, nezabilježenog podviga otkada se najelitnije UEFA-ino natjecanja igra u formatu Lige prvaka, a u holovima Santiago Bernabeua već se razmišlja o sljedećoj sezoni. Kada bi svi slavili i uživali, Madriđani stišću pun gas.
Ramos već godinama pokušava slomiti Messija, Salaha je uspio isprve: Pogledajte startove za zatvor!
Tako je to u Realu, u Kraljevskom klubu ne živi se od prošlosti, kako god ona blistava i recentna bila, na Bernabeuu glad za trofejima nikada ne jenjava. U Realu nema utapanja u samozadovoljstvu, nema opuštanja i „propuštanja“ sezona, svake sezone stremi se najvišim ciljevima, bez obzira koliko naslova zaredom osvojili.
Perez lovi Bernabeua
Plan za svaku sljedeću sezonu uvijek je isti: osvojiti Ligu prvaka i španjolsko prvenstvo. Konačni cilj Florentina Pereza, pa i njegova pokretačka snaga, kako je i sam znao istaći, jest što više približiti se, dostići, pa ako je moguće i prestići najvećeg predsjednika Reala, Santiago Bernabeua.
Silno ambiciozni Perez nikada neće dostići Bernabeua po broju osvojenih naslova prvaka Španjolske, to je nemoguća misija, ali opasno mu se primakao po broju naslova prvaka Europe, sada ih ima pet i nedostaje mu tek jedan da se izjednače. Do prije pet-šest godina to je izgledalo znanstvenom fantastikom, jer do tada nijedan klub nije ni obranio Ligu prvaka, a kamoli ju osvojio triput uzastopce ili četiri puta u pet godina. Nije to uspjelo ni najjačoj Barceloni u povijesti koja je donedavno bila najuspješniji klub Lige prvaka u novom tisućljeću, ali Real ju je sada pretekao i u tom pogledu.
Eto, u najuspješnijoj eri Barcelone u povijesti, Real je u istom razdoblju opet uspješniji na europskom planu. Međutim, najsvjetlijom erom Reala još uvijek ostaje razdoblje s početkom osnivanja elitnog klupskog natjecanja. Real je pod Bernabeuom i s originalnom „galaktičkom“ momčadi osvojio pet uzastopnih titula prvaka Europe.
Real bolje trgovao od Barce
Praktički donedavno smatrano je da je to nemoguće ponoviti, ma ni približiti se otkada se igra u formatu Lige prvaka, ali Perez je čvrsto vjerovao da je to moguće, godinama je ulagao enormna sredstva kako bi ostvario san, u prvom mandatu stvorio je nove „galacticose“, uložio je stotine milijune, imao je više ili manje uspjeha, ali u posljednjih pet godina sve mu se vratilo s kamatama.
Zanimljiv je podatak, pa možda i paradoks cijele priče, da je Real u posljednjih pet godina na ulazne transfere potrošio 456 milijuna, a na izlaznim je zaradio 403 milijuna eura. Dakle, u minusu je „samo“ 53 milijuna, što je odličan rezultat u odnosu na prethodne godine kada je potrošio i znatno veće svote te uz daleko manju zaradu od prodaje igrača, a nije postizao tako blistave rezultate u Ligi prvaka.
Za komparaciju, u istom petogodišnjem razdoblju Barcelona je potrošila 754 milijuna na nove igrače, a od prodaje je zaradila 408 milijuna eura. Dakle, minus je 346 milijuna eura. Barca je, doduše, imala više uspjeha na domaćem planu, osvojila je tri Primere (Realu jednu), ali i „tek“ jednu Ligu prvaka, a što je još puno poraznije za Katalonce, ispali su čak četiri puta već u četvrtfinalu.
Madriđani nedostižni za konkurenciju
Ne treba ni spominjati da je Barcelona daleko iza Real gledajući ukupni broj glavnih trofeja. Real je osvojio 13 naslova prvaka Europe, Barcelona pet. Real je osvojio 33 Primere, a Barcelona 25. Da se Real sutra rasformira i više ne sudjeluje u navedenim natjecanjima, Barcelona bi trebala godine, pa i desetljeća, a možda ga i nikada ne bi dostigla, u prvom redu tu mislimo na naslove prvaka Europe.
No, zastrašujući podatak za najvećeg Realovog rivala jest taj što Perez tu ne namjerava stati. Ni izbliza. Kako bi dohvatio spomenuti cilj, već ovog ljeta namjerava dodatno pojačati i osvježiti momčad. Osjeća se zamor materijala, u Realu su toga svjesni i ne spavaju na lovorikama, već rade u tri smjene kako bi doveli mlađe i poletnije zvijezde i nastavili dominaciju, ako je moguće zauvijek.
To je klasična Realova filozofija i cilj kojem se uvijek stremi, jasno, s više ili manje uspjeha, ali od toga se nikada ne odustaje. Jedan od razloga zašto je Real to što jest, najveći klub na svijetu, bez premca i dostojnih usporedbi.
Vreća bez dna i suci, ali sve sa stilom
Cinici će možda reći da Madriđani na tom putu često ne biraju sredstva, istaknut će da u rukama imaju vreću bez dna i često svesrdnu pomoć sudaca. I imat će jake argumente u rukama. Činjenica jest da je Real povijesno gledajući najveći potrošač, da je u samo Perezova dva mandata potrošio blizu dvije milijarde eura na pojačanja.
Madriđani su desetljećima na vrhu nogometne piramide, najbliži su vatri, odnosno institucijama od najvećeg značaja, te da su kao takvi najmoćniji i možda najvještiji u razno-raznim igricama, ali radi potpune objektivnosti treba reći da ni ostali velikani nisu bezgrešni.
U toj igri nema nevinih, možda je Real „najumazaniji“, ali isto tako je kroz povijest pokazao da ima najveću koncentraciju znanja, stručnog i općenito poslovnog, da uglavnom zna najbolje kupiti, te da mu nema ravnog po pitanju spektakla i atraktivnosti. Slavna je Bernabeuova izjava da za Real pobjeda bez stila ne znači baš ništa.
Fabio Capello najbolje je osjetio što to točno znači kada je osvojio prvenstvo, a na tribinama Bernabeua ipak su se zavijorili bijeli rupčići. Bez Reala i Barcelone nogomet zacijelo ne bi bio to što jest. Čast svima, ali to je ipak neka druga razina, praznik za oči, dušu i tijelo.
Lista pojačanja za novu sezonu i "vječnu" dominaciju
Real se i za novu sezona namjerava pojačati praktički u svim linijama. Marca ističe da je Neymar i dalje glavna meta, a ako Brazilac ostane nedostupan, Madriđani će najvjerojatnije krenuti po Salaha, Hazarda ili Dybalu. Romin čuvar mreže Alisson Becker prvi je „pik“ na mjestu vratara. Keylor Navas vjerojatno je odradio svoje i odlazi ovog ljeta. Na desnom boku traži se kvalitetna alternativa za Carvajala. Alvaro Odriozola najveći je kandidat.
Real je spreman isplatiti Sociedadu odštetnu klauzulu od 40 milijuna eura. Kraljevi su oko bacili i na Atleticova stopera Josea Gimeneza. Real je za 23-godišnjeg Urugvajca spreman iskrcati 65 milijuna eura. Alternative su Slovak Milan Škriniar i Talijan Alessio Romagnoli, igrači Intera i Milana. Cijena im se vrti oko 60 milijuna eura.
U Realu razmišljaju i o tome da vrate Mariana, napadača koji je prodan Lyonu prošlog ljeta, ali s mogućnošću reotkupa. Mariano je imao odličnu sezonu u Lyonu, čini se da je sazreo i da bi mogao bi biti pojačanje za Real. Međutim, Lyon ga se ne misli riješiti za „siću“, Francuzi traže veliki iznos, spominje se čak 70 milijuna eura.
"Mercato" u znaku Pereza
Puno toga će ovisiti o raspletu situacije s mogućim dolaskom Neymara i odlaskom Garetha Balea ili možda Cristiana Ronalda. Čeka se i Svjetsko prvenstvo, ako netko zabljesne, lako je moguće da Real reagira, slično kao što je bilo s Jamesom Rodriguezom.
Uz sve to, mlađahni Brazilac Vinicius Junior, kojeg je Real prošle godine otkupio od Flamenga, stiže na ljetne pripreme. Zinedine Zidane će odlučiti što će s njim, hoće li ga ostaviti u momčadi ili će ga vratiti u Flamengo na posudbu.
U svakom slučaju Perez će učiniti sve kako bi ojačao momčad i krenuo po nove trofeje. Predsjednik Reala „namirisao je krv“ i teško će ga netko zaustaviti. Nakon nekoliko godina zatišja, „mercato“ bi ovog ljeta opet mogao pripasti španjolskom milijarderu.
