Rijeka je prvak Hrvatske! Prvi put u povijesti postala je prvak države. Momčad Matjaža Keka ostvarila je san mnogih prijašnjih generacija riječkog kluba koje su prije prelaska na Rujevicu desetljećima igrale na svojem kultnom stadionu Kantrida.
Rijeka postaje hrvatski Chelsea: Može li postati velika kao Dinamo i Hajduk?
Klub je osnovan pod imenom Kvarner 1946., odigrao je jednu sezonu u ondašnjoj Prvoj jugoslavenskoj ligi i odmah ispao. Pod današnjim imenom, Rijeka je prvi put izborila ulazak u Prvu ligu 1958. Starije generacije još pamte veličanstven doček momčadi na željezničkom kolodvoru nakon povratka s gostovanja u Subotici, gdje je ovjeren plasman u elitni rang. U posljednjem kolu pod stijenama Kantride okupilo se čak 17 000 gledatelja.
I Ćiro je nosio dres Rijeke
Napredak je pao sa 6:2 i uslijedila je do tada neviđena fešta u Rijeci. Rijeka je gotovo cijele šezdesete provela u Prvoj ligi. Najbolji rezultat postigla je 1965. kada je zauzela 4. mjesto. Kantrida je tada znala biti rasprodana po nekoliko puta u sezoni, što znači da se okupljalo blizu 20 000 ljudi, a posjeta je rijetko kada bila ispod sedam-osam tisuća.
Tih godina dres Rijeke nakratko je nosio i danas legendarni bivši trener Dinama i izbornik hrvatske reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević, koji je kasnije preko Rijeke stigao na klupu Dinama, ali dakako da je bio najpoznatiji i u to vrijeme daleko najslavniji igrač Rijeke Petar Radaković. Bio je vezni igrač u današnjoj terminologiji, tada je igrao na mjestu desnog pomagača i za mnoge je još uvijek najbolji nogometaš Rijeke u njezinoj povijesti.
Radaković dao život za Rijeku
Uz Vladimira Lukarića bio je prvi Rijekin reprezentativac i prvi Rijekin igrač koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu. U Čileu 1962. srušio je Zapadnu Njemačku u četvrtfinalu golom pred kraj utakmice, što je bila prva pobjeda reprezentacije bivše države nad suparnikom koji ju je često zaustavljao na velikim natjecanjima.
Iako je mogao igrati bilo gdje, cijelu karijeru posvetio je Rijeci. U njezinom dresu praktički je i umro pa nije pretjerano reći da je dao život za Rijeku. Iako je znao da ima problema sa srcem, nije htio odustati od nogometa. Na treningu je dobio srčani udar i preminuo je 1966. na putu u bolnicu u 29. godini života. Rijeka uspomenu na nikad prežaljenog „Peru“ već desetljećima održava uglednim omladinskim memorijalnim turnirom, a po njemu je nazvala i svoju omladinsku školu.
Nakon ispadanja iz Prve lige 1969., Rijeka se u elitno društvo vratila četiri godine kasnije. Sljedeće godine u Rijeku je prešao i Josip Skoblar, jedan od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena i jedini Hrvat koji se može pohvaliti da je osvojio Zlatnu kopačku Europe.
Krajem 70-tih stižu prvi trofeji
Druga polovica 70-ih najplodnije je razdoblje Rijeke u bivšoj državi. Rijeka je tih godina imala doista odličnu momčad, bila je pri samom vrhu tadašnje lige, o čemu najbolje govore njezini rezultati. Godine 1977. i 1978. bila je peta u prvenstvu, a 1978. osvojila je i svoj prvi trofej, Kup ondašnje države, pobijedivši u finalu Trepču iz Kosovske Mitrovice s 1:0 nakon produžetaka.
Rijekina postava ovako je glasila: Radojko Avramović, Sergio Makin, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zvijezdan Radin, Srećko Juričić, Salih Durkalić, Milan Radović (Zoran Šestan), Miodrag Kustudić, Milan Ružić i Damir Desnica.
U ponešto promijenjenom sastavu Rijeka je iduće sezone obranila Kup pobijedivši u finalu beogradski Partizan 2:1. Iste je sezone praktički odlučila i o prvaku države pobijedivši Dinamo na Kantridi i otvorivši Hajduku put do naslova prvaka. Na toj je utakmici rođen već opjevani „slučaj Tomić“. Bila je to utakmica koja je dovela do usijanja rivalitet Dinama i Rijeke. Dinamu na Kantridi nikada nije bilo lako.
Rijeka oduvijek kost u grlu Dinama
Rijeka je u bivšoj državi godinama bila kost u grlu Modrih koji na Kantridi dugo nisu mogli do pobjede. Modri su i 1990. praktički izgubili prvenstvo na Kantridi. Na toj utakmici započeo je pad Modrih koji su dugo bili ispred Crvene zvezde i na kraju nisu uspjeli. Zanimljivo je da ih je i tada, kao i ove sezone, glave stajao njihov bivši igrač kojeg su se olako riješili. Dinamo je vodio 1:0, a Fabijan Komljenović zabio je za 1:1 i Dinamo je na kraju izgubio i taj bod na jedanaesterce.
Rijeka je na čelu s Ćirom Blaževićem 1979/80. osvojila deseto mjesto u prvenstvu, ali je stigla do četvrtfinala Kupa kupova gdje je ispala od Juventusa. Taj je uspjeh Ćiru lansirao u Dinamo s kojim je 1982. vratio naslov prvaka u Zagreb nakon 24 godine posta.
Radović prvi topnik lige
Rijeka je početkom i sredinom 80-tih sastavila možda i najmoćniju momčad svoje povijesti. U sezoni 1980/81. zauzela je šesto mjesto, a uz to je iznjedrila prvog strijelca lige. Milan Radović zabio je 20 golova i upisao se u almanahe Rijeke kao njezin jedini „prvi topnik“ bivše države.
U sezoni 1983/84. Rijeka je bila najbliže prvom mjestu. Zaostala je za prvakom Crvenom zvezdom samo dva boda, jednako kao i Partizan i Željezničar. Rijeka je izborila svoj prvi nastup u Kupu UEFA-a, gdje je ostvarila najveću pobjedu u svojoj povijesti.
U prvom kolu Rijeka je pregazila jedan od španjolskih Reala, onaj iz Valladolida, a u drugom kolu na noge joj je stigao najveći i najslavniji kraljevski klub, madridski Real. U prvoj utakmici na Kantridi se natiskalo debelo preko 20 000 ljudi, neki izvještaji kažu čak 26 000. Dvama golovima Fegica i jednim Matrljana Rijeka je s 3:1 srušila slavni Real, najveći i najtrofejniji klub Europe.
Real pao na Kantridi
S jedne strane Miguel Angel, Chendo, Uli Stielike, Alfonso Fraile, Camacho, Isidoro, Sanchis, Gallego (Martín Vázquez od 64.), Juan Lozano, Pineda (Díaz od 74.) i Butragueño, a s druge: Mauro Ravnić, Malbaša (Milenković od 64.), Tičić, Juričić, Hrstić, Sredojević, Gračan (Radmanović od 17.), Fegic, Stevanović, Matrljan i Damir Desnica. Treneri Josip Skoblar i Amancio.
Uslijedio je uzvrat u Madridu i jedna od najsramotnijih epizoda Reala, a njih nije bilo malo u povijesti madridskog velikana. Rijeka je na poluvremenu držala „nulu“, a onda je u drugom poluvremenu krenuo „masakr motornom pilom“ u režiji belgijskog suca Schoetersa. Jedanaesterac za Real i čak tri isključenja Rijekinih igrača.
U rubrici vjerovali ili ne ostalo je zapisano da je Belgijac isključio gluhonijemog Desnicu zbog „neposlušnog“ kretanja nakon što je dosudio zaleđe. Europski tisak brujao je o neviđenoj sramoti, ali ujeo vuk magare. Real je pobijedio 3:0 i naposljetku je osvojio Kup UEFA-e. Trofej se piše, a „oružane pljačke“ u stilu najbrutalnijih vesterna malo se još tko sjeća u Španjolskoj i Europi.
Ta je Rijeka izbacila tada mladog i silno talentiranog igrača, zlatnog dečka Kantride kojem je predviđana velika karijera. Riječ je o Nenadu Gračanu, „Doktoru s Kantride“, doista briljantnom igraču kojem su po svim prognozama trebala pripasti svjetla velikih pozornica, ali nije kome je rečeno već kome je suđeno.
„Doktor“ Gračan
Gračana su kao i njegova suvremenika Ivana Gudelja bolest, odnosno ozljede spriječile u pohodu na Europu. U velikom transferu 1986. prešao je u Hajduk, a igrom sudbine slomio je nogu u okršaju sa svojom Rijekom, nakon žestokog duela s Mladenom Mladenovićem. Gračan nakon te ozljede nikada više nije bio onaj stari. Napravio je lijepu karijeru, igrao je za reprezentaciju, nakratko je otišao i u inozemstvo, u Oviedo, ali ostaje dojam da je mogao i trebao puno više.
Stvaranjem neovisne Hrvatske Rijeka uz Dinamo, Hajduk i Osijek postaje jedan od četiri glavna kluba HNL-a, po povijesti i rezultatima realno na trećem mjestu. U početnim godinama hrvatske lige Rijeka osim finala Kupa 1994. i poraza od Dinama nije napravila ništa ozbiljnije.
Najava boljih dana bila je sezona 1996/97. kada je osvojila četvrto mjesto, ali pravi uzlet dogodio se dvije sezone kasnije.
Rijeka pod vodstvom svoje bivše zvijezde Gračana mrsi računicu na svim poljima favoriziranom Dinamu i u posljednje kolo ulazi kao vodeća momčad lige. Rijeci treba još samo pobjeda na Osijekom i sigurno je prvak, i to prvi put u povijesti.
Kantrida je bila krcata, već je organizirana proslava na trgovima, cijeli grad je bio paraliziran, trebalo se slaviti najmanje do zore. No, u šokantnoj utakmici koju je obilježio „slučaj Krečak“, odnosno nepriznati pogodak u samoj završnici zbog zaleđa koje, kasnije se pokazalo, nije bilo, Rijeka i Osijek odigrali su 1:1 i Dinamo je ipak uzeo još jedan naslov prvaka.
Najtužnija večer u povijesti Rijeke
Mnogi Riječani će reći da je to najtraumatičnija i najtužnija večer u povijesti kluba. Sa stijena Kantride slijevali su se potoci suza, bespomoćnost i osjećaj nepravde uvukli su se u kolektivno sjećanje navijača Rijeke. Godinama kasnije osjećale su se posljedice te nogometne „kataklizme“.
Ostao je gorak okus u ustima i duboka rana na duši kojoj je trebalo 18 godina da potpuno zaraste i zacijeli. Rijeka je u međuvremenu osvojila tri domaća Kupa (2005., 2006. i 2014.), ali svu patnju koju je proživjela naplatila je tek osvajanjem titule prvaka koju u ovim trenucima slavi čitava Rijeka i Kvarner.
Konačno ekstaza
Nakon godina financijske muke i rezultatskog stagniranja, Rijeka je procvjetala ulaskom u klub talijanskog milijardera Gabrielea Volpija i predsjednika Damira Miškovića. Iako su mnogi sumnjali u namjere Volpija i Miškovića, pokazalo se da je to bio pravi potez.
Pod njihovim je vodstvom Rijeka gotovo eksponencijalno rasla, u samo u četiri-pet godina došla je do toga da nadvlada i sruši sveopću Dinamovu dominaciju hrvatskim nogometom i dovede svoje navijače u ekstazu. Ali, ovo nije kraj, ova je tek početak jedne velike Rijeke, Rijeke koja stasa, postaje doista veliki klub i ima šansu ozbiljno ugroziti slavu i veličinu (još uvijek) najvećih hrvatskih klubova, Dinama i Hajduka.