Da je netko navijačima Hajduka početkom godine rekao kako će njihov klub tamo negdje početkom travnja ispasti iz utrke za bilo kakav trofej, većina bi pomislila kako se radi o preuranjenoj prvotravanjskoj šali.
No surova je to realnost i ove sezone za navijače splitskog kluba, uostalom baš kao i prethodne što se bitke za titulu tiče, no tada je barem ostala utješna nagrada zvana Kup, trofej koji ove godine navijače ne bi zadovoljio, ali sigurno da je drugačije kad završavaš sezonu podižući trofej ili ovako.
Huligani zasjenili i Perišića kao šlag na tortu ove sezone
Hajduk je ovu sezonu završio na sramotan način, kako god okrenete. Dva domaća poraza od Dinama, najvećeg rivala kojem nisi zabio ni pogodak i čiji si odlazak s trona priželjkivao i sanjao zbog problema s kojima se hrvao zagrebački klub. Nadodali su se sramotni ispadi navijača koji su zasjenili i jedinu lijepu stvar za Hajdukove navijače, povratnički debi Ivana Perišića.
Na Poljudu je eksplodirala frustracija među najžešćim navijačima. Nisu time ništa pokazali osim da su loši gubitnici. Nije ih nitko izazvao, nitko od suparnika iritirao, čisto nepotrebno divljaštvo.
Frustracija se stvarala godinama i trajat će i dalje. Možda su mnogi pomislili kako će ova sezona biti ta za Hajduk, broj optimista među navijačima je eksponencijalno rastao zbog pogleda na ljestvicu krajem prošle godine, ali pesimisti, da ne kažemo realisti, opet su bili u pravu.
Srušila se kula od karata
Pa kako je Hajduk postao od neslužbenog jesenskog prvaka do prvotravanjske šale?
Nakon 17. kola Hajduk je osigurao taj famozni jesenski naslov pobjedom 3:0 protiv Gorice. Imali su tada Splićani četiri boda više od Rijeke koja je imala utakmicu manje, te čak devet više od Dinama koji je imao dvije utakmice manje.
U sljedeća dva kola Hajduk je uzeo dva boda na dva zagrebačka gostovanja kod Lokomotive i Dinama te prezimio na prvom mjestu. Nije bila hladna zima u Hrvatskoj, ali je Hajduk ostao zaleđen. Rijeka ga je nokautirala na Poljudu u direktnom obračunu na startu nastavka sezone i tu je nekima već bilo jasno kako se ništa ne događa slučajno.
Nakon toga Hajduk nije uspio pobijediti ni u Osijeku i počela su se potezati pitanja koja su na svoje stigla dva mjeseca kasnije, a sukus je bio što su trener Karoglan i njegova momčad radili na pripremama.
Otkad je osigurao ''jesenski naslov'' Hajduk je osvojio 16 bodova, koliko i Osijek u istom periodu
Izvor: Sofascore
Hajduk većinom nije dobro igrao ni kada je pobjeđivao
Hajduk nije dobro igrao ni u onim silnim 1:0 pobjedama Karoglana koji su momčad i izbavili iz tadašnje krize, a vrlo brzo se pokazalo kako su te famozne talijanske 1:0 slatke pobjede priče za malu djecu.
Hajduku je tada funkcionirala jedino obrana, a kada se i to urušilo, ogoljena je priča o momčadi koja će donijeti naslov prvaka.
Puno sreće ili puno nesreće?
Mislav Karoglan je čovjek koji je za sebe rekao kako je imao dva loša poluvremena otkad se vratio na klupu Hajduka. Realnije je da je njegova momčad imala dva dobra poluvremena. Hajduk je visio i prošle godine u Koprivnici, visio je dva puta protiv Rudeša, ali sve je stiglo na naplatu u ožujku.
Dogodili su se kasnije i neki pehovi s ozljedama poput one Uremovića koji je držao cijelu obranu, ali ne mogu sve ozljede biti pehovi. U Karoglanovom stožeru zakazali su očito apsolutni svi, od njega do medicinske službe. Zakazali su i najvažniji igrači, oni na kojima se gradila priča o naslovu. Dogodila im se havarija koju su sami uzrokovali.
Na koncu, legitimno je pitanje je li Hajduk imao više sreće ove jeseni da uopće bude u poziciji da sanja naslov osokoljen stanjem na ljestvici ili nesreće i pehova ovog proljeća kada je počeo prosipati lijepu prednost pred rivalima od kojih je izgubio sve što je mogao pred rasprodanim Poljudom. Odgovor se nekako sam nazire.
Ljestvica HNL-a na dan kad je Hajduk osigurao jesenski naslov
Trenutna ljestvica HNL-a
