Bobby Riggs bio je veliki sportaš, jedan od najboljih tenisača svoje generacije, pobjednik Wimbledona i US Opena, te svjetski broj 1. Rođen je u Los Angelesu prije točno 97 godina, a događaj koji ga je učinio vječnim teniskim „celebrityjem“ nije se dogodio ni u Londonu ni u New Yorku (Wimbledonu i US Openu, usprkos), već u Houstonu. I to davno nakon što je Riggs okončao veliku karijeru.
Tri vijesti o kojima se priča
S 21 godinom mladi je Bobby prvi put stigao u Wimbledon. Prethodnih pet godina naslove u All England Clubu između sebe su podijelili velikani Don Budge i Fred Perry, no to samouvjerenog Amerikanca nimalo nije pokolebalo. Ušetao je u kladionicu i pitao koliki je koeficijent na njega kao osvajača turnira? Nakon što je procijenio da mu samo naslov u singlu neće donijeti zaradu kojoj se je nadao, Bobby je odlučio odigrati na svoju trostruku pobjedu.
U pojedinačnoj konkurenciji, dublu, te mješovitim parovima. Pogađate, dva tjedna kasnije vrijednost njegova listića vrtoglavo je porasla i Riggs je bio bogatiji za 105 tisuća dolara (a, govorimo o 1939.!?). Jedini problem bio je, kako će kasnije objasniti u svojoj autobiografiji, što dobitak zbog početka 2. svjetskog rata nije mogao iznijeti iz zemlje. Svoj novac podići će tek 1946.
Igrao poker i na seansi s psihijatrom
Strast prema klađenju i kocki koju je tada osjetio kasnije će ga redovito pratiti, te čak dovesti i do raspada braka. Nakon prijetnji supruge da će podnijeti zahtjev za razvod ne krene li kod psihijatra zbog te ovisnosti, Riggs ju je odlučio poslušati. No, već na drugoj seansi s psihijatrom je zaigrao poker i tako punih godinu dana. Dok gospođa nije saznala...
Bobby Riggs nakon Wimbledona u dva će navrata osvojiti i US Open, biti prvi igrač svijeta, potom se okušati i među teniskim profesionalcima, a po završetku velike karijere 1967. biti primljen i u tenisku kuću slavnih. No, s istinskom slavom, onom koju u Americi može doživjeti tek odabrani krug ljudi iz filmske, glazbene i sportske industrije, Riggs će se upoznati tek u 1970-ima.
Billie Jean King rušila predrasude
Tih godina SAD-om širio se bunt obespravljenih žena koje su se borile za društvene promjene i ravnopravan položaj u odnosu na muškarce. Jedna od onih koja je u cijeloj toj priči imala vrlo aktivnu ulogu bila je i ponajbolja svjetska tenisačica tog vremena (kao i teniske povijesti) Billie Jean King. Koliki je utjecaj i važnost teniska ikona imala za tadašnje američko društvo najbolje je posvjedočila njezina sunarodnjakinja i suparnica s terena Chris Evert.
„Uloga žena nije bila da budu uspješne i da postignu velike stvari. I kada se je pojavio netko poput Billie Jean King, društvo nije znalo što da misli“, izjavila je osvajačica 18 grand slam naslova, koja je u svom prvom vimbldonskom finalu izgubila upravo od Billie Jean King.
Velika Amerikanka nikada se nije ustručavala javno iznijeti svoje stavove i plivati protiv struje. Kada je 1968. osvojila treći od ukupno šest vimbldonskih naslova, priznala je ogorčenost činjenicom da je za pobjedu primila ček od 750 funti, a osvajač muškog turnira Rod Laver 2000 funti. Početkom 70-ih s osmero kolegica odvojila se od vladajućeg teniskog „establišmenta“ i osnovala prvu profesionalnu žensku tenisku ligu koja je imala veliki utjecaj u formiranju WTA (Women's Tennis Association) 1973. godine.
Riggs 'borac' protiv prava žena
U to vrijeme podizanje ženske svijesti i glasova na ružan je, neskriveno šovinistički način, pokušao utišati Bobby Riggs.
„Američke žene su najprivilegiranija skupina u povijesti i još uvijek nisu zadovoljne, žele još. Uskoro muškarci nakon što se ožene neće moći jednom tjedno otići na partiju pokera, neće moći ići u lov na patke preko vikenda ili kampiranje. Morat će igrati bridž i ići na koncerte sa ženama i bit će u okovima. Nije me briga za mene, borim se za one momke koji će se oženiti s 21, 22 godine. Moramo odmah zaustaviti tu priču oko ženskih prava“, bez da trepne ispalio je američki teniski junak iz ratnih vremena.
Riggsove riječi imale su značajan odjek u javnosti, a na valu toga 55-ogodišnji „lajavac“ poslao je i podcjenjivačku poruku o snazi ženskog tenisa. „Mislim da ne mogu pobijediti ni mene, a ja sam tip od 55 godina. Koji jedva može hodati, trčati, skakati ili držati reket. Mislim da mogu pobijediti najbolju tenisačicu svijeta.“
U paketu s bezobzirnim ismijavanjem tenisačica, Riggs je poslao i konkretnu ponudu za meč. Pet tisuća dolara za Billie Jean King da mu „začepi usta“ na teniskom terenu. Koliko se god iz današnje perspektive ta cifra može činiti smiješnom, te 1973. Billie Jean King je, primjerice, za trijumf na Wimbledonu dobila tri tisuće funti. Druga tenisačica svijeta tog vremena ponudu je glatko odbila, koliko je se god Riggs trudio uvjeriti da bi taj meč mogao biti pravi marketinški boom.
Amerika stala zbog 'bitke spolova'
No, ono što nije prihvatila druga igračica svijeta spremno je uzela prva. Australka Margaret Court te je godine osvojila Australian Open, Roland Garros i US Open, no meč koji je medijski podigao najviše prašine odigrala je u kalifornijskoj Ramoni. 13. svibnja, na majčin dan, 30-ogodišnja Court konačno je ispunila želju Bobbyju Riggsu.
Uz honorar od 35 tisuća dolara i prisustvo zvijezda poput Johna Waynea, Billa Cosbyja ili O.J. Simpsona (posljednja dvojica tada su još bili rado viđeni gosti na raznim društvenim događanjima) najbolja tenisačica svijeta bila je spremna pružiti tenisku lekciju 25 godina starijem Riggsu. Barem je tako većina očekivala. No, na terenu se odvijao potpuno drugačiji film. Davno umirovljeni šampion kombinacijom skraćenih lopti i lobova igrački je uništio Margaret Court i pobijedio sa 6:2, 6:1. Nakon meča samodopadno je izjavio kako je „otkrio novu zanimaciju u svom životu. Igrati sa ženama po cijelom svijetu“.
Court, koja je bila sušta suprotnost Billie Jean King (tiha, povučena i konzervativna majka nekoliko djece), nije se bila u stanju nositi s karakterom Bobbyja Riggsa, tvrdile su kasnije njezine kolegice uvjerene da bi velika Amerikanka u tome imala mnogo više uspjeha. Nakon što je vidjela meč Court – Riggs i njegovo neumjesno hvalisanje nakon pobjede Billie Jean King odlučila je prihvatiti ponudu.
Koliki je interes vladao za meč dovoljno će posvjedočiti dva podatka. Promotor meča bio je Jerry Perenchio, čovjek koji je isti posao odradio i u, za mnoge, najvećoj boksačkoj borbi svih vremena, okršaju Muhammada Alija i Joea Fraziera u Madison Square Gardenu 1971. Perenchio je priznao da nikad ne bi bio zainteresiran za organizaciju da se je radilo o običnom teniskom meču.
Za mjesto domaćinstva bili su zainteresirani New York (Madison Square Garden), New Orleans i Houston, a ponuda od 250 tisuća dolara u prvi je plan izbacila Teksašane. Još 750 tisuća dolara stiglo je od televizijske kuće ABC za prava prijenosa, pa je jednostavno razumjeti odakle se namaknulo 100 tisuća dolara namijenjenih pobjedniku.
Bobby Riggs u mjesecima uoči meča prometnuo se u pravu američku zvijezdu. Snimao je skupe televizijske reklame, pojavljivao se u društvu mlađahnih ljepotica i, kako će kasnije priznati njegov sin, nije previše mario za trening. Za razliku od svoje protivnice.
Šok za Riggsove navijače
Meču nazvanom „Battle of the Sexes“ („Bitka spolova“) 20. rujna 1973. u dvorani Astrodome u Houstonu uživo je svjedočilo 30 472 gledatelja, a procjenjuje se da je televizijski prijenos pratilo 100 milijuna ljudi, što ovaj okršaj do danas čini najgledanijim teniskim mečom u povijesti.
Atmosfera koja je u SAD-u stvorena oko susreta King – Riggs daleko je nadmašivala uobičajenu sportsku priču. Bio je to susret ogromne društvene važnosti i kako će mnogo godina kasnije, odlikujući Billie Jean King, reći Barack Obama „bio je to veliki kulturološki trenutak za zemlju“. I veliki šok za sve navijače Bobbyja Riggsa.
Koliko je vimbldonski pobjednik iz nekih drugih vremena bio siguran u svoj trijumf reći će podatak da se uoči meča okladio u 15 tisuća dolara s Dickom Buterom, dobrim prijateljem Billie Jean King. Nakon što je izgubio prvi set, rekao je svom treneru Lornieu Kuhleu da potraži Butera i ponudi povećanje oklade za još 5 tisuća. Butera je odbio, uvjeren da je Riggs namjerno izgubio prvi set samo kako bi ga navukao na veći ulog. No, i nastavak meča ponudio je istu sliku. Billie Jean King dobila je i sljedeća dva seta, te na poslijetku sa 6:4, 6:3, 6:3 došla do pobjede u „meču stoljeća“, kako su brojni američki mediji etiketirali ovaj meč.
Prije dvije godine u jednoj ESPN-ovoj reportaži iznesene su sumnje da je Riggs namjerno izgubio meč kako bi vratio kockarske dugove od stotinjak tisuća dolara, no ljudi iz njegove okoline to su oštro odbacili. Lornie Kuhle izjavio je da se Bobby nikada nije kladio u tolike iznose, te uopće nije imao dugove, a autorica knjige o velikom meču Selena Roberts napisala je kako se Riggs kasnije podvrgnuo detektoru laži kako bi dokazao da nije varao, te je zasluženo izgubio od legendarne Billie Jean King.
Bobbyju Riggsu 1988. dijagnosticiran je rak prostate, a od te opake bolesti preminuo je 25. listopada 1995. U posljednjim danima često je telefonski razgovarao s Billie Jean King, a iako ga je velika suparnica iz Astrodomea htjela i posjetiti u bolnici Riggs nije želio da ga vidi u takvom stanju. Posljednji put čuli su se noć prije Bobbyjeve smrti, a kako je jednom prilikom sama rekla zadnje riječi koje mu je uputila bile su „Volim te“…
