''Mi svi igramo u trećoj, četvrtoj brzini...a on..ma nije to ni peta brzina, on kao da je od gume'', bila je prva impresija hrvatskog reprezentativca Marija Stanića prije 14 godina kada se u dresu Parme iz prvih redova (terena) smijao začecima nogometne stand up komedije ''ja i stoperi'' u režiji slavnog brazilskog nogometnog komediografa Luisa Nazaria da Lime – Ronalda.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Zvijezde o Ronaldu: 'Ovo je dan žalosti!'
>> Rasplakani Ronaldo otkrio glavni razlog prekida karijere
>> 'Ronaldo je najveći napadač svih vremena'
Jednoga dana ću pisati i o Messiju, Kaki, Drogbi, pa i o odličnoj 'nakvarcanoj' jeftinijoj portugalskoj kopiji Brazilca, ali onda će to biti s puno više racionalnih rečenica. Ronaldo je ipak dio djetinjstva svih nas u kasnim dvadesetima koji smo golove iza diskonta slavili s raširenim rukama i ispruženim kažiprstima kako je to on radio u Barceloni.
Čak smo i lakat u zube pobrali tu i tamo s radošću ne bi li mu (uz onaj dres s placa očajnog materijala za 50 kuna) s razdvojenim sjekutićima malo više bili nalik. I svima je išao na živce onaj indijanac Zamorano koji se trsio da mu ne da devetku.
''Od deset prodora mogu ga zaustaviti tri, možda četiri ali teško na legitiman način hahaha...'', rekao je Dario Šimić nakon prvih treninga s Interom.
Sredinom devedesetih kada se pojavio Brazilac, nba parketima je letio ''gospodin Zrak'' Michael Jordan. Nešto slično je, samo s loptom u nogoma je na starom kontinentu radio ''Il Fenomeno''.
''Kada sam došao u Nizozemsku, nisam znao jezik, bio sam smješten u hotelu i prvi dan sam naručio neku teletinu. S obzirom da je bilo ukusno nisam htio riskirat s ostalim jelima pa sam ne znajući jezik naručivao prvih tjedan dana jedno te isto jelo'', izjavio je Ronaldo u jednom intervjuu prisjećajući se europskih početaka.
Prvih nekoliko Ronaldovih sezona u Cruzeiru, PSV – u, Barci pa Interu izledale su kao ''foršpan'' za neku SF filmsku priču o tipu s nadnaravnim moćima kojem pucaju munje iz kopački. ''Što je ovo?'', gledao je mi je otac s nevjericom scenu kada je probio ona dva stopera i zabio hat trick protiv Valencije na Nou Campu.
A i kopačke su priča za sebe. Alfonso iz Betisa je pobrao više slave devedesetih zbog bijelih kopački nego zbog golgeterskih kapaciteta. Iako je doduše bio u Realu i Barceloni. No onoga trenutka kada je srebrno-plave sa žutim znakom prošetao Ronaldo po terenima Francuske na Svjetskom prvenstvu – i Nike je zaradio reputaciju na nogometnom tržištu.
''On je najopasniji kada primi loptu na 30-ak metara od gola, polulijevo...onda idu bicikli, prvi, drugi, treći, svi znaju da ide u lijevu, a nitko ga ne može zaustaviti i ....egzekucija'', opisao je famoznu ''zonu Ronaldo'' šjor Tomislav Ivić.
S godinama je zona Ronaldo postajala sve manja a on sve veći ali i dalje – s perverznom statistikom. Lomovi ligamenata koljena natjerali su nogometni svijet na suze, a hat-trick Manchester Unitedu u dresu Reala 'kazalište snova' na 'standing ovation'.
Svjetska prvenstva su priča za sebe već toliko puta ispričana. Duško Lokin je igrao nogomet i to u Drugoj jugo-ligi za Zadar. Vjerojatno nikada nije ni slutio da će netko na zelenom travnjaku izumiti nešto slavnije od njegovog tupea, no Ronaldu je 2002. na SP-u i to uspjelo. Uz onih osam golova.
S 95 kilograma pojavio se na pripremama reprezentacije u svibnju 2006. godine uoči Svjetskog prvenstva. ''Otužno je bilo gledati i čuvati takvog velikana u takvom stanju'', izjavio je Robert Kovač, naš najbolji pojedinac, sraza s Cariocama u Berlinu.
S druge strane moj prijatelj Bukva, koji je puno suptilniji nogometni tehničar od onoga što mu sugerira nadimak ponudio je drugu tezu. ''Zamisli koliko ti moraš biti dobar da te u najbolju reprezentaciju svijeta zovu s 15 kilograma viška.''
I u takvom stanju je 'Bucko' pospremio tri pogotka. Gani onako s negodovanjem na licu, bicikl golmanu za uspomenu da se nađe na njegovoj DVD kompilaciji za unuke. Onoj istoj koju ćemo i mi jednog dana vrtjeti svojim potomcima. Znaš sine, neka te ne prevari njegov gurmanski look – on je samo bio nogometni hedonist, volio je jesti... svoje braniče .I činio je to kao gotovo nitko prije njega. A možda ni poslije...
