Svaki put ista priča, a kada je tako, kada se uvijek vrti ista pokvarena ploča, ne može biti slučajno.
Tri vijesti o kojima se priča
Tko god bio trener i tko god igrao, Hajduk ne izvlači pouke iz europskih posrtaja. Iako imaju punu torbu prethodnih negativnih iskustava, Splićani su na Cipar došli braniti 2:0 s Poljuda. Katastrofalna odluka.
Uvijek ista priča, brani se i moli Boga
Umjesto da za promjenu probaju barem jednom na gostovanju odigrati otvoreno i napadački, pa što bude, a u Splitu su pokazali da mogu tako igrati, Bijeli su ponovno istrčali na uzvrat sa samo jednom mišlju: da se brane i prema naprijed ne pokušavaju baš ništa.
A kada tako igrate, bez stava, garda i hrabrosti, ukratko kukavički, obično vas napusti i Fortuna. Sreća je odavno digla ruke od Hajduka, ali to na Poljudu očito ne primjećuju i stalno ponavljaju iste pogreške.
Gorke pilule i već viđeni scenarij
Nadaju se da će izdržati, a naposljetku dobiju veliki kaktus u gole ruke. Kada je otkucavala 90 minuta, mnogi Hajdukovi navijači nisu bez razloga grizli nokte i u sebi ponavljali: neće valjda. Ali hoće, i prije, i sada, a i ubuduće.
Bijeli će gutati gorke pilule sve dok budu ovako pokunjeno igrali na gostovanjima, dok ne iskažu barem malo hrabrosti, prolazit će baš tako, nikako drukčije. Već viđeno tko zna koliko puta, ali pomaka nema, barem u pristupu ako već ne može u kvaliteti. Da su zaigrali otvoreno, napadački i izgubili, puno manje bi boljelo. Ovako…
Liderska formula bez spasa
Svih ovih godina puno tinte se prolilo o Hajdukovim brojnim neuspjesima, taktici, organizaciji, vođenju kluba, trenerima, igračima, Livaji… Stalno iznova, kao kotač ruleta, uvijek ista priča koju ni papagaji više ne ponavljaju jer je dozlogrdila svima.
Izlišno je bilo što dalje pričati, zaključak se nameće sam po sebi: dok je ovakve liderske formule, tu jednostavno nema spasa. Igrao Livaja ili ne igrao, Hajduk prolazi isto. Agonija koja nema kraja.
