Tito Vilanova u petak je izgubio dvogodišnju bitku s teškom bolesti, a pismo koje mu je napisao Josep Maria Bartomeu prenosimo u cijelosti.
"Ovo pišem za sve one koji vole ovaj klub. Želim govoriti o Titu jer je sjećanje na njega najveće priznanje koje možemo podariti. Imao sam veliku sreću da sam mogao s njime razgovarati o nogometu i životu, te dijeliti trenutke koje ću pamtiti do kraja svog života. Želim govoriti o njegovom karakteru i osobnosti koji nam svima moraju biti primjer.
Tito je bio veliki čovjek. Uvijek se ponosio što dolazi sa "sela" (Emporda) i to je uvijek naglašavao. Bio je nenametljiv čovjek koji te uvijek gledao u oči kada je razgovarao s tobom. Nikada se nije morao truditi da bude voljen od drugih. Bio je svoj čovjek i to nas je sve privlačilo koji smo ga poznavali. Možda je bio osjetljiviji nego što je to pokazivao, jer njegovo samopouzdanje nije nikoga ostavljalo ravnodušnim.
Ta jedinstvena sposobnost zbog koje je imao dobar odnos sa svima je najbolja lekcija svima nama i nit vodilja. Zahvaljujući Titu smo naučili mnogo stvari. Skromnost i diskrecija, dvije nesvakidašnje vrijednosti u današnjem nogometu. Negov perfekcionizam i želja da iz sebe izvlači ono najbolje su bili inspiracija svima nama. Sjećam se da je tražio da travnjak Nou Campa bude uvijek poput savršenog tepiha. Ustrajao je na tome, jer je vjerovao u svoj rad.
Kada je preuzeo vođenje prve momčadi Tito je održao najiskreniji govor koji sam ikada čuo. „Jednako sam ili bolje pripremljen za ovaj posao od bilo kojeg drugog trenera, jer znam i razumijem način na koji igramo i način na koji živimo". Bio je uvjeren u to, a to je i dokazao vođenjem momčadi za vrijeme dok ga je zdravlje služilo.
Imao je jasne ideje, znao je što želi i znao je što je i u kojem trenutku potrebno napraviti da bi momčad bila uspješna. Rođeni je organizator, tihi vođa koji se nije libio izvršiti svoj plan. Tito nikada nije bio napadač, ali je bio vođa ove momčadi.
Sudbina je odigrala okrutnu utakmicu s njime. Bolest protiv koje se tako hrabro borio bila je jedini protivnik koji ga je mogao zaustaviti u tome da živi svoj san. No Tito ni u jednom trenutku nije prestao brinuti za klub. Čak ni u onim najtežim trenucima svoje životne borbe. Iz prve sam ruke osjetio kako je pomagao momčadi do posljednjih trenutaka svog života. „Moramo napraviti ovo... Želite da pomognem u ovome?" To me bio pitao prije svega nekoliko dana.
Tito nas je napustio, ali sjećanje na njega nas je učinilo boljim osobama i boljim Barcelonistasima. Zbog svojih trenerskih, ali prije svega ljudskih osobina, Tito će zauvijek ostati dio naše povijesti i netko u kome ćemo tražiti inspiraciju.
Pismo želim završiti zahvalom njegovoj supruzi Montse i njegovoj djeci Carloti i Adriju. Hvala vam što ste voljeli i brinuli o Titu. I vi ćete zavijek biti u našim srcima.
Hvala ti, Tito, zbog svega što si nam dao. Hvala ti što si nas učinio snažnima!
P.S. Ne brini Tito, nastavit ćemo se brinuti o travnjaku upravo onako kako si ti to želio", stoji u otvorenom pismu predsjednika Barcelone.
