Ruska invazija u Ukrajini utjecala je na sve sfere života u toj zemlji pa tako i na sport, a među brojnim sportašima i sportskim djelatnicima koji tamo zarađuju za kruh je i bivši nogometaš Hajduka Mladen Bartulović, koji trenutačno radi kao pomoćni trener u Inhulets Petrovi.
"Ukrajina mi je druga domovina. Došao sam ovdje 2006. godine iz Hrvatske sa samo 19 godina. Oženio sam se za Ukrajinku, dobili smo kćer ovdje i živjeli sretno u Dnjepru. Obožavam ovu zemlju, ali ovo što sad proživljavamo je kao ružan san“, otkrio je Mladen Bartulović, pa opisao kako je izgledala cijela situacija na samom početku sukoba.
Premier liga bez prijenosa u Kini ovaj vikend zbog potpore Ukrajini
Rat dočekao u Kijevu
"Prošli četvrtak stigli smo s momčadi u hotel u Kijevu jer smo trebali igrati protiv Dinama. Oko četiri poslijepodne sam čuo za prva bombardiranja i šokirao sam se. Nitko nije vjerovao da će Putin to učiniti po noći dok su ljudi spavali.“
"Većina nas se busom vratila u naš trening kamp blizu Dnjepra, a pojedini igrači su odlučili ostati u Kijevu ili se priključiti obiteljima u drugim gradovima. Stranci su uspjeli napustiti zemlju, a ja sam se vratio svojoj obitelji. Supruga mi je poslala detalje bombardiranja u zračnoj luci u Dnjepru i u vojnoj bazi, nedaleko od moje kuće. Ludo, teško mi je to uopće opisati.“
Najveća mlada ukrajinska zvijezda: "Da nije supruge i kćeri, već bih bio na prvoj liniji obrane"
"Od tad smo imali dosta sreće. Prva reakcija u gradu bila je panika, ljudi su kupovali benzin i lijekove, sve što su mogli, ali zadnjih nekoliko dana je okej i imamo sve što nam zasad treba. Ponekad čujemo sirene, ali na kraju se ništa ne dogodi. Ljudi su u strahu, ali kad god se nešto dogodi, dodatno se mobiliziraju i dobiju želju za obranom domovine.“
Treći rat u njegovom životu
"Čujem se s našim igračima i trenerima svaki dan, čujem se s gotovo svim kolegama u Krajini. Nismo zabrinuti zbog nogometa ili treninga, samo želimo završiti rat što prije i vratiti se sportu kojeg volimo. Nitko iz našeg kluba još se nije mobilizirao, ali nikad ne znaš. Budemo li morali, sigurno ćemo ići.“
"Ovo mi je treći rat u životu, a imam samo 35 godina. Imao sam pet kad je započeo Domovinski rat i raspad bivše Jugoslavije. Još osjećamo posljedice tog rata. Bio sam u Ukrajini kad je započeo rat u Donbasu 2014. godine i sad prolazim sve ovo. Kad stavim u perspektivu, shvatim da je malo previše. Ne znam doista što bih rekao…“
