Razigravač turskog Fenrrbahçea Roko Leni Ukić u uvodu je odgovorio na pitanje može li njegov klub ove sezone dogurati do završnice Eurolige.
- Pokušavamo ići od utakmice do utakmice, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. Zasad igramo stvarno dobro, jedinu smo lošu utakmicu odigrali protiv Choleta, sve ostalo je bilo savršeno i u Euroligi i u turskom prvenstvu. Svi znaju da je Fenerbahçe klub koji je uvijek puno trošio, a nikad nije imao dobre rezultate i to je ono što pokušavamo promijeniti. A ako govorimo o ciljevima, nećemo se zadovoljiti samo ulaskom u Top 16. Ne znam gdje su nam granice, ali pokušat ćemo doći najdalje što možemo.
*Koji su klubovi, prema vašem mišljenju, glavni favoriti za naslov u Euroligi?
- Dva grčka kluba, Panathinaikos i Olympiacos, stvarno su dobra, imaju kvalitetu i iskustvo. Barcelona trenutačno ima problema, ali na nju uvijek treba računati. A ni mi nismo daleko. Ne mogu reći da je u ovom trenutku itko puno bolji od nas.
*Sjećate li se dana kad vas je Toronto izabrao na NBA draftu?
- Da, sjećat ću ga se do kraja života. Tada sam bio razočaran jer su svi očekivali da ću biti izabran u prvom krugu. Toronto je birao 16. i svi su mislili da će uzeti mene, a ostali su me klubovi preskočili jer me nisu poznavali. Uz to, imao sam i veliku odštetnu klauzulu i svi su se bojali uzeti me. Na koncu me je Toronto uzeo kao ukupno 41. izbor što me je stvarno razočaralo u tom trenutku. No, gledajući iz današnje perspektive, velika je stvar što sam uopće izabran. To je velika privilegija. Sretan sam svojim iskustvom u NBA-u. Nije bilo savršeno, nisam računao da ću se vratiti u Europu nakon samo godine i pol. No, mislim da sam u tom razdoblju jako napredovao i naučio sam puno o košarci.
*Mislite li da bi stvari bile drugačije da ste izabrani u prvoj rundi?
- U tom bih slučaju vjerojatno odmah otišao u NBA ligu. Ne bi bilo puno bolje, ali ni puno lošije. Ima puno različitih primjera. Neki su dečki prerano odlazili u NBA i potpuno si uništili karijeru. Ja sam imao svoj način i to više ne mogu promijeniti.
Ako pitate moje srce, igrat ću za reprezentaciju sve dok budem mogao hodati. Ali, katkad se teško oporaviti nakon sezone
*Na početku karijere činilo se da je NBA mjesto na kojem ćete se zadržati. Što se dogodilo da ste se odlučili vratiti u Europu?
- Moja prva godina je zapravo bila vrlo dobra. Bio sam zadovoljan jer sam odigrao 72 utakmice, po 15 minuta u prosjeku. Naravno da je bilo uspona i padova. Imao sam vrlo dobrih i vrlo loših utakmica, ali to je bio dio sazrijevanja. Mislim da je najgora stvar za mene bila što momčad nije imala dobru sezonu. Primjerice, Goran Dragić je imao uspona i padova tijekom prvih godina, ali sada je dobar rezervni razigravač u Phoenixu i još je uvijek u NBA ligi. Ali, Toronto nije imao dobru sezonu i odlučio je potpuno izmijeniti momčad. Zadržali su samo Josea Calderona, Chrisa Bosha i Andreu Bargnanija, svi su ostali ispali. Ja sam zadnji razmijenjen i nisam mogao ništa napraviti. Bio sam strpljiv tri mjeseca, a kad sam vidio da me i Milwaukee želi mijenjati, odlučio sam se vratiti u Europu.
*Je li vam psihološki bilo teško napustiti NBA ligu?
- Ne, jer sam zbilja želio igrati. Tip sam čovjeka koji se uvijek želi natjecati, nije bitno gdje. Euroliga nudi visoku razinu košarke. Postoje primjeri igrača koji su stigli iz NBA-a i nisu igrali dobro u Euroligi. To je teško natjecanje.
*Zašto ste prihvatili ponudu Fenerbahçea?
- Želio sam biti sto posto siguran da ću igrati. Naravno, dali su mi i financijski sjajnu ponudu, ali znao sam da nemaju razigravača i da ću moći igrati 30 minuta po utakmici, a baš mi je to trebalo. U nekom drugom klubu bih vjerojatno igrao deset, 15 minuta. Fenerbahçe ima vrlo dobrog trenera i sjajnu momčad. Uprava se popravlja iz dana u dan, a imamo i odlične navijače. Dakle, imamo sve da bismo predstavljali nešto u europskoj košarci.
*Vidite li se kao igrača za NBA ligu ili želite ostati u Europi do kraja karijere?
- Volio bih ponovno igrati u NBA-u. To je najbolja liga s najboljim igračima. Kad bih imao situaciju kao u Torontu, dakle kad bih mogao dobiti 15-20 minuta po utakmici, razmislio bih o tome. Ali, ići u NBA samo da bih išao, to sigurno više neću napraviti.
*Hrvatska je imala dobru momčad na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu, ali niste bili uspješni. Što se dogodilo?
- Mediji to nisu znali, ali cijelo sam natjecanje odradio s dva strgana ligamenta u gležnju. Nisam mogao igrati dobro jer me cijelo vrijem boljelo, nisam mogao dati momčadi pravi ritam. Svi su mislili da ću biti vođa, ali nisam mogao jer sam bio spor. A onda su svi postali nervozni i više nismo igrali svoju igru. Rezultat je bio loš, ali nadamo se da će u budućnosti biti bolje.
*Većina hrvatskih košarkaša je odlično otvorila sezonu u klubovima. Mislite li da se možete boriti za medalju iduće godine na europskom prvenstvu u Litvi?
- Teško je to reći. U Litvi će biti puno dobrih momčadi i svi će biti tamo jer se radi o kvalifikacijskom natjecanju za Olimpijske igre u Londonu 2012. Pokušat ćemo dati najbolje od sebe. Znamo u čemu smo griješili prošlo ljeto i nastojat ćemo to ispraviti.
*Neki igrači odbijaju igrati za reprezentaciju. Što je s vama, teško je igrati za nacionalnu momčad svako ljeto?
- Psihički nije teško. Ako pitate moje srce, igrat ću za reprezentaciju sve dok budem mogao hodati. Ali, katkad se teško oporaviti nakon sezone u kojoj si odigrao 70 utakmica. Mnogi moraju uzeti odmor jedno ili dva ljeta i ne vidim ništa loše u tome premda ljudi to ponekad ne razumiju. Igrači nisu konji i ne mogu igrati 11 mjeseci godišnje. Katkad vam treba slobodno ljeto, a kad se to dogodi, možete se samo moliti Bogu da će ljudi imati razumijevanja. Što se mene tiče, nastup na EP-u 2011. nije upitan. Želim samo biti zdrav, ako bude tako, igrat ću sto posto. Ali, ne želim se staviti u situaciju iz prošlog ljeta da igram ozlijeđen. To nije dobro ni za mene ni za momčad.
