Hrvatska je jedina zemlja na svijetu iz koje se na najviši Zemljin vrh (8850 m) popelo više žena nego muškaraca. Nakon Stipe Božića, točno u 09:40 sati po nepalskom vremenu (05:55 po hrvatskom) Darija i Iris Bostjančić na Mt. Everestu istakle su hrvatsku zastavu, objavljeno je na stranicama Hrvatskog planinarskog saveza.

Izuzetno teški završni uspon počeo je sinoć nešto prije deset sati navečer s Južnog sedla (7920 m). Već nekoliko dana na njemu su se izmjenjivala najpoznatija penjačka imena pokušavajući krenuti prema vrhu, no od svih uspona se odustalo zbog jakog vjetra. Neki su se čak odlučili za riskantno 24-satno čekanje boljeg vremena na Južnom sedlu koje može nanijeti nepopravljive posljedice za ljudski organizam.

>> Hrvatske alpinistice u završnom jurišu na Mt. Everest

>> Nedostatak novca: Ženske alpinistice ne mogu na vrh svijeta

Od 18 pa do gotovo 22 sata Darija i Iris su se pripremale za polazak kontrolirajući svaku sitnicu, jer na tim visinama svaka neopreznost u pripremi opreme može biti kobna. Po još dosta jakom vjetru krenule su na prvu dionicu do tzv. 'Balkona' na visini od 8400 m. Iako je na Južno sedlo došla bez pomoći umjetnog kisika iz boca, Darija se za daljnji put prema vrhu ipak odlučila na njegovo korištenje jer -37°C uz postojeći vjetar stvaralo je hladnoću oko -50°C i najvjerojatnije bi na usponu zadobila ozbiljne ozebline, ako ne i smrzotine. Umjetni kisik pomaže kod disanja na tim visinama, no važnija mu je funkcija da se njime stvara i toplina u organizmu.

U 09:40 u Baznom su logoru preko walkie-talkieja čuli usklik: 'Na vrhu smo!'

Idućih pet i pol sati trebalo im je do Južnog vrha (8750 m), te još dva sata preko poznatog grebena i Hillaryeve stube do vrha. U tom dijelu uvijek nastaju zastoji, jer je teren penjački vrlo težak.

U 09:40 u Baznom su logoru preko walkie-talkieja čuli usklik: 'Na vrhu smo!'

Nakon 45 minuta boravka i slikanja na vrhu, djevojke su oko 10:25 krenule na još teži dio puta od uspona, na višesatno spuštanje tijekom kojeg su ispod 'Balkona' pronašle jednog penjača koji je kolabirao. Darija Bostjančić, inače medicinska sestra, dala mu je injekciju Dexametazona i sestre ga sada nose u Logor 4 na Južnom sedlu.

Telefonom nam se javio vođa ekspedicije Darko Beljak:

'Koliko im je životni cilj bio da se popnu gore toliko im je važno da se tog trenutka okrenu i da se vrate dolje. Gore su vrlo ekstremni uvjeti od vjetra i temperature i normalno je da se žele što prije vratiti. Sve iznad sedam i pol tisuća metara je zona smrti gdje još nijedan čovjek nije bio duže tri dana, dakle u tih tri dana one su morale proći visinu od 7 500 m, doći gore na 8 850m i vratit se dolje, znači one sutra rano ujutro moraju bit ispod granice od 7 500m jer ljudski organizam ne može to preživjeti.'
 

Više o avanturama naših cura na Mt. Everestu pročitajte na njihovom blogu ili službenim stranicama Hrvatskog planinarskog saveza.