Četiri slomljena rebra i pneumotoraks nisu spriječili Petru Majdič da stigne do medalje. Podsjetimo, 30-godišnja Majdič je tijekom zagrijavanja za nastup u jednom zavoju izletjela sa staze i pala u duboki jarak na kamenje. Danas, tjedan dana poslije i dalje na tabletama protiv bolova prisjetila se tog užasnog trenutka.

>> Čudesan podvig Slovenke dirnuo Janicu Kostelić

Uplašila sam se da neću preživjeti. A onda sam osjetila strašnu bol. Vrištala sam kao luda dok su me volonteri izvlačili, a ja sam sam ponavljala 'moram ići na start, moram ići'

'Sjećam se da sam letjela i da mi je prostrujalo kroz misli zašto let ne prestaje. Dok sam padala u to crnilo, vidjela te crne 'skale' uplašila sam se da neću preživjeti. A onda sam osjetila strašnu bol. Vrištala sam kao luda dok su me volonteri izvlačili, a ja sam sam ponavljala 'moram ići na start, moram ići'. Nisam željela priznati da je gotovo.'

Ultrazvuk nije otkrio koliko je teško ozlijeđena, te je Petra unatoč velikim bolovima odlučila nastupiti u utrci. No, prvo je trebala odvoziti i polufinale.

'Bilo je grozno, vrtjelo mi se u glavi, 'ja to ne mogu, ja to ne mogu'. Tada sam bila vrlo blizu odustajanja, ali sam dobila podršku ljudi oko sebe, svoje ekipe.'

Polufinale te finale, gotovo 3 sata muke i borbe protiv bolova. Već je u polufinalu naslućivala da je u pitanju ipak nešto više od 'samo jake natučenosti'.

'Moja želja je bila toliko moćna da sam samo nastavljala i nastavljala. Ovo su ipak moje zadnje Igre, a znala sam da će me teško skrpati za ostale utrke. I nisam imala pred očima medalju kao takvu, imala sam cijelu svoju ekipu, sve što smo i oni i ja uložili u to.'