Tri vijesti o kojima se priča
„Mrtvaci, ne znate što ste propustili“, slavni je grafit na napuljskom groblju koji vjerojatno najplastičnije opisuje kakva je ludnica zavladala u Napulju nakon što je Napoli osvojio svoj prvi naslov prvaka Italije.
„Tog 10. svibnja 1987. dan je bio prelijep, sijalo je žarko južnjačko sunce, u Napulju je vladao potpuni kaos. Niša više nije bilo isto, svijet se promijenio“, opisujući najluđi dan u dugoj povijesti grada, koji je imao bezbroj ludih dana, zabilježila je poznata talijanska antropologinja Amalia Signorelli, koja je izašla u šetnju uoči utakmice pretposljednjeg kola prvenstva Italije.
U neopisivoj gužvi ionako kaotičnog Napulja deseci tisuća ljudi hrlili su se prema San Paolu. U grad je stigla Fiorentina, Napoliju je trebao samo bod uoči zadnjeg kola i gostovanja kod Ascolija. Kada je utakmica počela, gradske ulice su opustjele. Očevici kažu da se nisu mogli vidjeti ni psi lutalice. Baš svi su pratili utakmicu.
Napulj ludovao, Baggio zabio prvi gol
Neopisivo oduševljenje je provalilo poput Vezuva kada je Andrea Carnavale zabio za vodstvo Napolija u prvom poluvremenu. Nedugo potom izjednačio je, da simbolika bude potpuna, mlađahni i tada još samo talentirani Roberto Baggio. Kasnijem „Zlatnom repiću“ bio je to prvijenac u talijanskoj ligi. Do kraja utakmice rezultat se nije mijenjao i moglo je početi još neviđeno slavlje. Snimke sa stadiona i svlačionice Napolija, gdje je Gianfranco Galeazzi odigrao nezaboravnu rolu, ostaju urezani u pamćenje.
Na napuljske ulice izašlo je i staro i mlado, svi koji su mogli hodati ili barem puzati, javni prijevoz je stao, plesalo se i skakalo na krovovima autobusa i automobila, ljudi su naprosto visjeli s balkona, krovova, rasvjetnih stupova, stabala, sa svega na što se moglo popeti. Prvi put u povijesti pokal prvaka došao je u neki grad koji je smješten južnije od Rima.
'Sahrana' Juventusa
Nitko nije mislio na sutra, jer sutra i prekosutra u tom trenutku nisu postojali. Sve javne ustanove bile su zatvorene, nitko nije radio, osim kafića i restorana ama baš ništa nije radilo. Neki su već prodavali na ulicama kazete sa snimkama slavlja, netko je sa Sardinije doveo stotinu magaraca, obukao ih Napolijeve boje i pustio da lutaju gradom, jele su se špagete iz ogromnih lonaca, načete su goleme torte u Napolijevim nebeskoplavim bojama, golema replika pokala namijenjenog prvaku nataknuta je na Danteov kip. Ironiji i skečevima skloni Napolitanci priredili su pogreb Juventusu i omraženim sjevernjacima. Događalo se jedno ogromno, potpuno razuzdano Dionizijevo kazalište na otvorenom. Kartonske siluete Platinija i Rummeniggea „bačene“ su pod noge „bogu u kopačkama“, Diegu Armandu Maradoni.
Sve je bilo znaku „Malog Zelenog“ koji je u tu sezonu ušao s titulom svjetskog prvaka i najveće svjetske zvijezde. Praznovjernim Napolitancima „omeni“ su bili vidljiva na svim stranama. Na lokalnoj lutriji izašli su brojevi 43 i 61. Prvi u znaku Maradone, jer broj jedan predstavlja Boga, a 42 nogometaša, kada to zbrojite dobijete „boga u kopačkama“, a 61 godina prošla je od osnutka Napolija pa do prvog naslova prvaka.
'Viva Maradona!' na glasačkim listićima
Maradona je bio i ostao za vatrene Napolitance „bog na Zemlji“, najveći sin Napulja i vječna, nedodirljiva legenda. Priča kaže da je čak 20.000 glasača na lokalnim izborima koji su se održavali tih dana na glasači listić upisalo „Viva Maradona!“ Dvadeset i pet posto djece koje rođeno tih dana u Napolju dobilo je ime Diego. Ogromni Maradonini murali bili su na gotovo svakoj zgradi siromašnih kvartova Napulja. Maradona je bio simbol pobjede siromašnih i potlačenih južnjaka nad bogatim i omraženim sjevernjacima.
Nepunih trideset godina kasnije opet je jedan Argentinac zaludio Napulj.
Riječ je o Gonzalu Higuainu, napadaču koji slično kao Maradona vodi Napoli prema trećem naslovu prvaka. I opet je glavni suparnik mrski Juventus, opet se između Napolija i Juvea vodi mrtva utrka. Mnogi su mišljenja da se utakmica odluke igra za dva kola kada Napoli gostuje u Torinu. Napoli je prvi na ljestvici s dva boda prednosti ispred zahuktale „stare dame“ koja je u prošlom kolu upisala rekordnu 13. pobjedu zaredom. Ali i Napoli bilježi sedam uzastopnih slavlja, što je izjednačenje klupskog rekorda iz Mardonina doba. Te 1986/87. sezone Napoli je u obje utakmice pobijedio Juventus, ti su se bodovi na kraju pokazali ključnim.
Derbi odluke u Torinu
Ove sezone Napoli je slavio na San Paolu 2:1 pa Napolitanci vjeruju da bi se u Torinu mogla ponoviti povijesti. Kako u sljedećem kolu obje momčadi imaju naizgled lagane utakmice, pretpostavlja se da se pred derbi bodovna slika neće promijeniti. Tko god trijumfira u derbiju steći će golemu psihološku prednost i bit će bliži naslovu prvaka. Juve lovi rekordni peti uzastopni naslov i sigurno će sve dati za pobjedu.
„Velika je snaga Napolija u Higuainu i igračima poput Insignea. Vjerujem u Napoli, ali ipak se pribojavam Juventusa. U velikom su naletu, a oni znaju kako se pobjeđuje“, puše i na hladno Maradona koji će zasigurno bodriti svoje Napolitance s tribina.
Higuain vuče Napolitance kao što ih nekad vukao Maradona, prvi je strijelac kluba i lige sa 23 gola, ali Napoli nije samo Higuain, kao što uostalom ni Maradona nije bio sam. Svakako da je Maradona dao najveći obol povijesnoj tituli, ali Napoli je imao odličnu momčad koju je stvarao nekoliko godina. Alessandro Renica, Bruno Giordano, Fernando de Napoli, Francesco Romano, Ciro Ferrara ili Andrea Carnevale nisu bili bilo kakvi igrači, kao što nisu ni Jose Callejon, Raúl Albiol, Lorenze Insigne, Marek Hamšik ili Kalidou Koulibaly.
Po nogometnom znanju Higuain, jasno, ne može u istu rečenicu s Maradonom, niti on pretendira na takvo što, ali ako Napoli osvoji titulu, Higuan će ući napuljski „panteon“ i sjest će odmah uz Maradonu, ispred takvih asova kao što su Careca ili Alemao, koji su dali veliko obol u osvajanju druge titule 1990.
Dakle, prošlo je 26 godina od posljednjeg naslova prvaka, ako Higuain i društvo uspiju, možemo pretpostaviti kakvo će ludilo zahvatiti Napulj. I kakav će grafit osvanuti na gradskom groblju.
