Hrvatska još nije izgubila od Italije od svoje neovisnosti. U pet međusobnih utakmica ostvarila je tri pobjede i dvaput je bilo neriješeno. Znači li što ovaj statistički podatak pred večerašnju, možda i odlučujuću utakmicu za prolazak u drugi krug Europskog prvenstva?

Ne previše. Svaka je utakmica nova utakmica, ali tradicija je vraška stvar. Nije na odmet imati je na svojoj strani. Sigurni smo da bi Talijani radije da je obrnuta situacija, da oni mogu konstatirati kako im je Hrvatska stara mušterija.
Međutim, povijest i statistika sasvim sigurno neće biti odlučujući faktor u večerašnjem dvoboju, ali možda hoće sreća. Ona je, ako ćemo iskreno, do sada bila na strani Hrvata. Samo ako se sjetimo pobjede na Svjetskom prvenstvu 2002...

Talijani su kroz povijest često imali pomoć Fortune i sudaca, ali na tom natjecanju sudačke pogreške na njihovu štetu bile su istinu kardinalne. Naravno da su se bunili, i još to nisu prežalili, ako je suditi po izjavama Giovannija Trapattonija, ali nismo baš primijetili da su se žalili kada bi suci griješili u njihovu korist. A to nije bilo tako rijetko. Prisjetimo se samo jedanaesterca protiv Australije u osmini finala Svjetskog prvenstva 2006. Suci jednom donesu, drugi put odnesu, sreća je varljiva i u pravilu mijenja „adrese“. Tko se na sreću oslanja, često ostane kratkih rukava. Nadajmo se da ovaj put suci (Howard Webb) neće biti u prvom planu. Najpoštenije bi bilo da presudi igračka i momčadska kvaliteta. Tko je u ovom trenutku kvalitetniji?

Talijanski zadnji red više nije „beton“ kao što je nekoć bio

Realno, teško je to izvagati, nama se čini da su snage poprilično izjednačene. Ovo je neka drugačija Italija nego što smo je navikli gledati u prošlosti. Cesare Prandelli složio je momčad koja igra „totalni nogomet“. Talijani se niti protiv Španjolaca nisu branili. Igrali su iznenađujuće otvoreno i ofenzivno. U njihovoj igri više nema ni traga „bunkeraškog“ stila koji im je u prošlosti donio puno uspjeha. Da je netko prije desetak godina rekao kako će Italija imati bolji napada od obrane i da će njegovati ofenzivan stil igre, nitko mu ne bi povjerovao. Ali, sve se mijenja, pa i talijanska vizija nogometa. Prandelli je napustio i tradicionalni talijansku formaciju 4-4-2, pa sada igraju u sustavu 3-5-2. I to se donedavno činilo nezamislivim...

Ako je ofenzivni stil prednost ove talijanske generacije, onda je nedostatak nešto „propusnija“ obrana. Talijanski zadnji red više nije „beton“ kao što je nekoć bio. Nema tu više igrača kao što su bili Gentile, Scirea, Baresi, Maldini, Costacurta ili Nesta... Da je tomu tako govori i činjenica da je Prandelli na mjesto središnjeg braniča postavio veznog igrača Daniela De Rossija. Romin veznjak odigrao je maestralno protiv „furije“, no pitanje je može li na poziciji zadnjeg igrača zadržati kontinuitet dobrih igara? Osim toga, De Rossi zna nekontrolirano planuti, sjetite se samo udarca laktom u suparničku glavu na SP-u 2006. protiv SAD-a.
Iako je rekao da ima još jednu dvojbu, sumnjamo da će Prandelli mijenjati postavu koja je izborila bod protiv svjetskih i europskih prvaka. „Azzurri“ će vjerojatno istrčati u ovom sastavu: Buffon - Bonucci, De Rossi, Chiellini - Maggio, Marchisio, Pirlo, Motta, Giaccherini - Balotelli, Cassano.

Ključan je dvoboj Modrića i Pirla na sredini terena

Talijanski mediji spominju kako je moguće da umjesto Balotellija zaigra Anotnio Di Natale, strijelac protiv Španjolske, ali sve ostalo najvjerojatnije će ostati isto. Prilično je izvjesno i da Slaven Bilić neće mijenjati dobitničku kombinaciju, iako izvješća s terena govore da je nešto kombinirao s Nikom Kranjčarom. To nam se više čini „dimnom zavjesom“ nego realnom kombinacijom. Dakle, postave se znaju. Što bi moglo odlučiti? U gotovo svim analizama ključnim se spominje dvoboj Luke Modrića i Andree Pirla na sredini terena, dvojice „mozgova“ hrvatske i talijanske momčadi.

Tko od njih dvojice odnose prevagu na sredini terena, njegova momčad bit će znatno bliža trijumfu. Koliko Pirlo znači Talijanima govori i Prandellijeva nervozna reakcija na pitanje talijanskih novinara kako komentira Bilićevu izjavu da je Modrić bolji od Pirla.
„Prvo morate nešto veliko osvojiti da bi bili veliki. Time sam valjda mnogo rekao“, ispalio je talijanski izbornik.
Možda bi bilo pametnije da se u hrvatskom taboru suzdrže od sličnih komparacija. Zbog čega motivirati protivnike? Na taj način Modriću se stavlja dodatni uteg na leđa. Sumnjamo da mu se to sviđa. Kako god, Modrić i Pirlo večeras će dirigirati igrom svojih momčadi. Naravno da ne ovisi sve o njima, ali njihove teledirigirane lopte mogle bi odlučiti pobjednika.
Zalog hrvatskog optimizma je i odlična igra i suradnja napadačkog para Mandžukić – Jelavić. Balotelli i Cassano nisu bili loši, ali nisu se uspjeli upisati u strijelce, a znamo da pogoci podižu samopouzdanje napadačima. Pitajte Cristina Ronalda?

Nadajmo se da će Bilić nadmudriti Prandellija

I za kraj. Na prvi pogled Talijanima bi više odgovarao remi, jer u posljednjem kolu igraju s Ircima, a Hrvatska s glavnim favoritom turnira Španjolskom, ali sumnjamo da bi s bodom bili zadovoljni. Talijani, naravno, neće srljati, ali neće ni Hrvati. Izvjesno je da ćemo gledati taktički rat. Obojica izbornika sigurno su pripremili zamke koje su isplanirane u nekom „dubokom bunkeru“, daleko od očiju novinara i javnosti. Bilić kaže da njegovi puleni za pobjedu moraju odigrati utakmicu generacije. Možda pretjeruje, ali nije daleko od istine. Nadajmo se da "kockasti" neće „izgorjeti“. Nadajmo se i da će Bilić nadmudriti Prandellija, da ima skrivenog asa u rukavu. Možda mu i neće trebati ako Mandžo opet „poludi“ i ponovno sve sam riješi. 

Dragi navijači na Euru ili u domovini, šaljite nam svoje fotografije navijanja, slavlja i podrške hrvatskoj reprezentaciji na moj.report@novatv.hr. Najbolje ćemo objaviti na našem portalu.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju