Dok Dinamo Fortuna u Europi obilato časti, Hajduku posljednjih godina gotovo redovito okreće leđa. Po onoj narodnoj: sirotinjo i Bogu si teška. Ili pare se lijepe za pare... „Modri“ i kada su daleko od prave forme u Europi nekako pronađu svijetlo na kraju tunela, a „bijeli“ baš nikako. Ne ide pa ne ide. Naravno da je Hajduk sam sebi najveći krivac. Sve je to posljedica lošeg rada i sveopće poslovne anarhije u minulim godinama. No, Hajduk je sinoć doista bio jako blizu, na korak od prolaska u Europa ligu, koja bi donijela živost i novi polet na Poljudu.
Dinamo daleko ispred Hajduka, Partizana i Zvezde, ali ovo mora pod hitno promijeniti
Nakon teških poraza protiv Dinama i Rijeke i prve utakmice u Tel Avivu, gdje je Maccabi doista bio dosta bolji, te popijenih gorkih pilula iz proteklih sezona, kada je Hajduk gotovo redovito padao pod pritiskom Poljuda, moramo priznati kako smo bili skeptični da „bijeli“ u uzvratu mogu nokautirati Izraelce.
Hajduk nas je iznenadio dobrom igrom, „bijeli“ su bili puno bolji nego u prvoj utakmici, nisu dominirali ali su stvorili više izglednijih šansi od Maccabija. Kod izvođenja jedanaesterca do izražaja je došlo veće iskustvo Maccabijevih igrača. Kada vam vratar obrani dva jedanaesterca, a ipak izgubite utakmicu, imate za čime žaliti.
Je li Ćosić trebao pucati jedanaesterac?
Možemo sad lamentirati da je Pušnik mogao izabrati iskusnije pucače, možda će neki reći da dotadašnji junak utakmice Marko Ćosić nije trebao pucati taj šesti „penal“, jer sigurno mu je u glavi bilo da bi se od junaka mogao pretvoriti u tragičara, što mu je bio dodatni pritisak. Neki će zamjeriti Pušniku što nije računao da će doći do jedanaesteraca, jer je prije utakmice rekao da njegovi igrači nisu vježbali izvođenje istih.
Možda je trebao više pažnje posvetiti tom segmentu, a opet ostaje pitanje može li se uopće izvježbati pucanje jedanaesteraca, kada je tu najvažnija pribranost i hladnokrvnost pod velikim pritiskom i stresom, u uvjetima koji se nikako ne mogu stvoriti na treningu. To je kao oslobađanje talaca na vježbi. Vježba uvijek završi uspješno i bez žrtava, dok je realna situacija nešto sasvim drugo. Na treningu svi zabijaju „penale“, i stari i mladi, i domari i kibici sa strane, ali kada dođe taj trenutak na utakmici, e onda je to sasvim drugačija priča. Vrata se smanje, a vratar se toliko poveća da se čini kao da se objema rukama drži za vratnice.
Kako god, propuštena je doista lijepa prilika za nasušno potrebnu zaradu i pokušaj očuvanja trenutačne momčadi, čime bi euforija u Splitu potrajala barem do kraja prvog dijela sezone. Ovako će za koji tjedan, kada zapušu hladniji vjetrovi, Split opet upasti u nogometnu učmalost i tako će vjerojatno biti do sljedećeg ljeta i novog buđenja kojeg donosi nastup u Europi, ako Hajduk, naravno, ove sezone izbori Europu, jer Osijek opasno prijeti da postane treća snaga hrvatske lige.
'Danas svi igraju nogomet i to smo naučili u Splitu'
Hajduk je trenutačno daleko od svojih najslavnijih dana, ali ljubav i vjernost njegovih navijača te velika tradicija nadaleko su poznata stvar u Hrvatskoj, široj regiji pa i dalje. Barem smo tako vjerovali. Naime, vratar Maccabija Predrag Rajković nakon utakmice izrekao je rečenicu koja nas baca u sumnju.
„Nikada nisam izgubio na jedanaesterce, bio sam zato i ovog puta siguran da ću proći. Split je predivan grad, prvi put sam bio u Hrvatskoj i mogu pohvaliti vaše navijače. Ali, utakmica s Hajdukom za nas je velika škola, jer istina je da smo podcijenili splitsku momčad. Danas svi igraju nogomet i to smo u Splitu dobro naučili“, kazao je Rajković za Sportske novosti.
A za srpske medije je dodao: "Hrvatski novinari su me odmah pitali tko pravi bolju atmosferu, Delije ili Torcida. Pohvalio sam Splićane, stvarno je bilo uživanje igrati na Poljudu, ali rekao sam im da to ne može da se usporedi sa atmosferom na Marakani. Odnosno da ne mogu da se usporede sa Delijama.“
Hm, u navijanje nećemo ulaziti, to je subjektivan dojam, a oko podcjenjivanja ne znamo je li baš istina, ali nisu baš u prvoj utakmici pobijedili sa 3:0 da su mislili kako imaju komotan rezultat? Ali, dobro, ako tako kaže... Međutim, nastavak rečenice „danas svi igraju nogomet“ može se svakojako shvatiti - kao podcjenjivanje, provokacija, bahatost ili čisto neznanje? U najmanju ruku je nepromišljeno izreći takvo što za nogometni klub sa takvom poviješću i tradicijom, bez obzira što je posljednjih godina u krizi. Zamislite da neki Hrvat usred Beograda slično kaže za Crvenu zvezdu ili Partizan? Kako bi se to tamo shvatilo?
Jer, po Rajkoviću ispada da je Maccabi igrao protiv nekog „no name“ kluba iz neke po nogometu slabo poznate zemlje, recimo iz Butana ili Laosa. Rajković jest mlad i to mu je olakotna okolnost, ali ipak bi trebao znati tko je i što je Hajduk. Nije baš da je rođen u Japanu. Ako doista ne zna, onda knjigu u ruke. Da ne bude zabune, to bismo jednako svima u Hrvatskoj preporučili koji ne znaju što su i tko su Partizan i Zvezda.
