Rođo je šutio dok se Srđan Lakić nije pojavio s boljom polovicom...
"Perkane koji je ovo", upitao je svog Sancha Panzu Ivicu Perkovića.
"Mišov", uzvratio je Perkan aludirajući na igrače tadašnjeg poznatog trenera Zdravka Jurčića Miša koji je radio individualno s igračima.
"I mislio sam. Samo mišovi igrači ovako trče rođo", provukao je cinično kroz brk i okrenuo se iza sebe.
"Oooo Laaakiću...", ugledao je tadašnjeg centarfora Hrvatskog Dragovoljca koji je na malenu improviziranu tribinu doveo svoju atraktivnu djevojku. Asmir Oraščanin, tadašnji vođa obrane Crnih i društvo iza njega nisu mogli sakriti zajebantske osmjehe. Lakić i svi oko njega, osim naravno mlade dame, znali su da je Rođo na 'povratnoj lopti'.
"Lakiću, mi svi se danas igramo s jednom loptom... Jedino ti s njih dvije", zavukao mu je Spajki. Svi su prasnuli u smijeh uključujući i Lakića.
Bio je to klasičan Rođin igrokaz. Stjepan Spajić je bio i 'Naše malo misto' i 'Gruntovčani', hrvatski Torente i Jesus Gill. Sve u jednom neponovljivom liku. Nažalost, par dana nakon te scene s Lakićem kojoj sam svjedočio presreo me i poziv.
'Skratili' mu život kad su mu zabranili jesti kulen
"E, sad mi se majka vratila s placa, kaže Spajki je umro", nazvao je prijatelj dok sam učio za neki ispit. Nije mi bilo više do učenja. Bio je to crni datum za HNL. Nekako mi je Spajki postao u tom trenutku kao Mojsije. Svojim karakterom je HNL razdvojio na 'HNL prije i poslije Rođe'. A ovaj prije je bio kudikamo sadržajniji...
Prije nego je postao predsjednik Hrvatskog Dragovoljca Stjepan Spajić je bio sudionik Domovinskog rata u kojem je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog. Umirovljen je s činom brigadira 1998. godine. Rođo, kojem su život skratili onoga dana kad su mu rekli da ne smije previše kulena jesti zbog bolesti bubrega, početni kapital je i stekao proizvodnjom hrane. Rođinim kiselim krastavcima i paprikom.
Hrvatski Dragovoljac i Mostar su, već smo o tome pisali, 90-tih razvili posebnu vezu. Puno toga što je vrijedilo iz Veleža završilo je u Sigetu. A u prvoj Rođinoj sezoni 1994. godine momčad je predvodio najveći mostarski nogometni melem. Baka Slišković.
Dragovoljac je brzo rastao uz Spajkija koji je često ponavljao 'meni se žuri rođo'. Brzo je požurio u sam vrh HNL-a i Europu. Igrao je Hrvatski Dragovoljac tada ravnopravno protiv francuskih prvoligaša što je danas znanstvena fantastika.
Nije ga zanimao život pod ručnom
Koliko su god igrači tada dobro gurali na travnjaku, mikrofoni su nakon utakmice uvijek tražili samo jednu njušku. Naravno Rođinu. Pobjeda ili poraz, bio je tu. Spreman iskomentirati sve što treba pa često i više od toga. Njegove simultanke pred sedmom silom postale su najtraženija roba HNL-a. Postao je već praktički Knjazov suradnik za emisije a sjećam se kako je i nas, novinarska pera, pobijedio originalnošću opisa igrača u jednom dnevnom listu. Dali su mu da za svakog igrača opiše s rečenicom, dvije a on je uspio svakog opisati s jednom riječju.
Tako je, nakon jedne njegove lošije utakmice pored prezimena Da Silva pisalo - Da Svila. Našli su se tu i 'drvosječa' i 'balerina' i svašta nešto. Nije Rođo poznavao jezik 'Engleza' niti ga je zanimao život pod ručnom jer 'meni se žuri rođo...'
Bio je jedan od rijetkih Hrvata koji su se našli na stadionu JNA 1997. kada je Dinamo igrao protiv Partizana.
"Kako ste se osjećali kada je cijeli stadion vikao 'Ustaše, Ustaše' ", glasio je novinarski upit.
"Baš mi je bilo divno, drago mi je da navijaju za nas."
Antologijska izjava: 'Platio sam sucu 10.000 maraka da nam sudi pošteno'
Bio je Rođo kritika svima koji su se željeli 'igrati predsjednika' u sportu. Doma žena i četvero djece a on uz obiteljski biznis svaki dan u klubu. Ne postoji vjerojatno predsjednik u povijesti nogometne igre koji je veće nogometno ime doveo da igra u svoj klub za gablec. A Robert Prosinečki je kod Rođe igrao za grah.
"Da mi dođe peder odostraga rekao bi mu - škare! Rođo nosi škare! I cak", nezaboravna je rečenica iz emisije s Rojsom i Petrom Vlahovom. Mišljenje je imao o svemu, posljedice je zbrajao najčešće na vlastitu štetu. Onako kao sa sucem Ivanom Katušom kad je Rođo naivno 'platio 10 tisuća maraka za pošteno suđenje' a Dragovoljac ispao iz lige.
Šećer i visoki tlak nisu mogli pratiti Rođin tempo. Prebrz za život, prebritak za mikrofone, prepošten za svoje igrače. Nije ga zanimala ona Delboyevska 'this time next year' jer 'meni se žuri rođo'. Tako je, nažalost, i požurio gore. Srce je u 52. godini reklo 'pušing rođo'.
