Nogometna liga bivše propale države bila je prepuna osebujnih likova, a zacijelo jedan od najvećih „frikova“ bio je čuveni napadač sarajevskog Željezničara Nikola Nikić, poznat i po nadimcima „Guto i Folcika“.
Tri vijesti o kojima se priča
Nikić je trenutačno izbornik bosanskohercegovačke ženske U-19 reprezentacije, a na današnji dan slavi 59. rođendan, što je i povod našeg kratkog osvrta na legendu yu-nogometa 80-tih.
Mlađim generacijama koje ne pamte Nikića teško je opisati o kakvom se obješenjaku radi. Možda ćemo ga najbolje dočarati ako kažemo da je lako mogao biti jedan od junaka Alan Forda. Ni nenadmašni Nenad Brixy ne bi se mogao dosjetiti toga što je Nikić znao „izvaliti“.
Iako nikada nije bio reprezentativac i nije napravio neku spektakularnu međunarodnu karijeru, Nikić je bio vrlo dobar pa i odličan nogometaš, član slavne „Željine“ momčadi koja je dogurala do polufinala Kupa Uefe 1985. i tamo nesretno ispala od mađarskog Videotona, a da je prošla, u finalu bi je čekao veliki Real Madrid.
„Da sam ja igrao u polufinalu, Željo bi prošao. Ali, eto, nije se dalo“, godinama kasnije izjavio je za Oslobođenje Nikić, koji je te 1985. u zimskom prijelaznom roku prešao u grčki Aris i nije zaigrao u toj povijesnoj utakmici, za čime i danas žali.
Nikića se pamti po karakterističnom pognutom trku (op.a. odatle Guto) i autentičnim proslavama golova, a još više po jedinstvenom smislu za humor i autoironiju. Zafrkavao je sve oko sebe, ali nije se libio ni šala na vlastiti račun i zato je bio omiljen u ondašnjoj sportskoj javnosti, a i dan danas je rado viđen u cijeloj Bosni i Hercegovini pa i regiji. Podjednako je izluđivao protivničke igrače i svoje suigrače, a najviše trenere. Kad bi legendarnom Ivici Osimu spomenuli Nikića, samo bi zavrtio glavom i razvukao široki osmijeh preko lica.
„Taj mi je oduzeo deset godina života“, znao bi reći Osim koji je vodio Željezničar tijekom 80-tih.
Nikić je svojim „lažnjacima“ valjao protivničke bekove, a antologijskim „provalama" cijelu bivšu državu. Anegdota ima podosta, no za ovu priliku izdvojili smo iz bosanskohercegovačkog tiska neke po našem izboru.
Kako je krenuo prema svom golu
Prve nogometne korake napravio je u rodnoj Modriči i Zvijezdi iz Gradačca, a kako je prešao u Željezničar opisao je u jednom intervjuu za Oslobođenje.
„Trebao sam prijeći u Čelik. Ja se dogovorio s njima, ali sutradan Željo igrao u Brčkom. Pokojni Velija Bećirspahić dođe meni kući. Kažem mu ja: Druže Veljo ja sam dogovorio s Čelikom. A on razočarano: Nidžo, je li više voliš ići ćirom u Zenicu ili avionom u Moskvu na Željine pripreme. Do tada sam avion vidio samo kad je preletio iznad moga sela.“
Je li istina da ste jednom umjesto prema protivničkom, krenuli ka golu Želje s namjerom da date zgoditak, upitao je novinar Nikića u jednom intervjuu.
„Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunić me loptom snažno pogodi u glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegović mi pokaže prst i pita vidiš li? Ma kako ne vidim prst. Uđem u igru, netko mi doda loptu i pođem ja pravo ka svom golu. Sreća, moj suigrač Josip Čilić, na šesnaest metara uleti mi klizeći. Sudac mu da žuti karton, a mene iznesu vani.“
Zbog ozljede glave?
„Pa, da. Doktor je poslije rekao da šest mjeseci trebam pauzirati. Ali naš fizioterapeut se nije složio: Ma kakvi, taj će za mjesec dana biti kao nov. Doktor ga upitao: Kako će tako brzo, a ovaj odgovorio: ma nema on mozga. I fakat za mjesec dana ja zaigram, a fizioterapeut pred svima kaže: Jesam li vam je rekao da nema mozga.“
Kletva: Dabogda vam djeca ličila na navalu Želje
U vrijeme Željine slave sigurno je bilo i mnogo djevojaka oko igrača. Kako ste rješavali probleme s obožavateljicama?
„Jedna stvar koju vi novinari ne znate, dakle zašto je Željo bio tako dobar, jeste u činjenici da smo mi bili najružniji ljepotani. Pogledaj samo tadašnju obranu: Komšić, Čilić, Saračević i Starovlah, a navala: Bahtić, Nikić, Paprica i Baždarević... Kad ja budem pravio ekipu uslov će biti nemoj mi lijepe igrače, oni se samo ogledaju.“
Obožavateljice?
„Kad se Komšić, Paprica, Fićo i ja skinemo na plaži, ha, ha, ha... Jesi vidio one izbjeglice iz Somalije? Oni su manekeni za nas.“
Nije valjda da su vas djevojke izbjegavale?
„Znaš ti onu kletvu iz tog vremena: Dabogda vam djeca ličila na navalu Želje.“
Vi ste jedan od rijetkih kome je i biznis s kavanom propao?
„Jedini sam koji je imao kafanu i propala. Ovi moji, iz Modriče, dali mi kafanu Roks. Ja sam uveo recke. Tko god mi dođe, kaže napiši recku. Imao sam milion recki. Da sam za svaku uzimao pfening mogao sam se obogatiti. I što je najgore kafana je bila uz magistralni put. Možeš misliti.“
Kako je izluđivao Osima i čuvao prostor odnosno Protasova
Baš vas nije išla matematika?
„U prvoj godini gimnazije izvede me profesor pred tablu i nacrta krug. Kaže mi: Nikola dat ću ti dvicu, ako pogodiš koliko je stepeni ovaj krug? Nisam ja bio na času kad se to učilo i okrenem se oko sebe, a moj drug na dlanu napisao 360. Kažem profesoru: Dajte profesore, pa 360 stepeni. Ali onda će on: Dobro Nidžo nemoj se okretati, a ako ti neko bude šapnuo keca ćes dobiti. Joj, on onda unutar onog kruga nacrta još jedan i postavi pitanje: Koliko ovaj ima stepeni. Kažem ja sebi, hajde da malo uključim logiku: Ako ovaj veliki ima 360, onda je ovaj duplo manje.
Rekoh: Duplo manje. Kad sam ja to rekao u razredu nasta lom od smijeha. Prošle godine kad su igrali veterani i novinari ovdje igrali utakmicu za večerom im ispričam ovaj slučaj. A šofer koji je dovukao novinare, kad sam to ispričao mrtav ozbiljan me upita: pa jesi li pogodio?“
Koju utakmicu biste najradije zaboravili?
„Igrali smo protiv Spartaka u Moskvi. Švabo je prije početka utakmice rekao: ti čuvaj ovog, ti ovog... A meni ti čuvaj Prostor! Kontam kakav prostor. A tada je za Spartak igrao Protasov. Tri puta mi uzmu loptu i odmah poslije toga primimo gol. Poluvrijeme 4:0 za Spartak. U svlačionici Švabo pita: Nikola šta sam tebi rekao... Rekli ste Prostor, ali niste rekli koji je broj. Osim se okrene pomoćniku i kaže: Boro, vodi ga pod tuš vidiš da je prolupo. A ja se taman navikao igrati pod reflektorima i bilo mi krivo.“
John McEnroe za stolni tenis
A sad naramak brzopoteznih:
U Zagrebu pred utakmicu sa Dinamom Željina momčad se odmara u hotelu. Bahtić i Nikić igraju stolni tenis, prolazi Osim pored njih, a Nikić se zadere:"Šefe, vidi igram ovog tenisa k'o John McEnroe."
Kad su Nikića suigrači izradili da plati turu pića: "Ja tek kasnije saznao da su hrana i piće besplatni u avionu. A onaj mangup Bahtić mi dobre pare uzeo. Još ga pitam da to nije malo preskupo, a on kaže: 'avion ti je to, tu ništa nije jeftino'.“
Kada su ga vrbovali da dođe u Želju, rekli su mu da će dobiti istog mercedesa kakvog vozi trener. Nikićev komentar: ''A šta sam ja znao tada sta je Lada.''
Kad je polagao vozački: "Došao instruktor, izašao iz auta i kaže: hajde sjedi. Ja razmišljam gdje ću i sjednem na mjesto suvozača, a on me gleda i odvali se smijati."
Ima toga još puno, ali ovdje ćemo stati. Nikola Nikić, potpuno "otkačen" i teško ponovljiv.
