Marijo Tot više nije trener Istre. Nakon jedne od najčudnijih afera otkada je Prve HNL-a, glavni čovjek Istre Michael Glover danas je otkazao suradnju Totu, kojem je samo prije nekoliko tjedana produžio ugovor, jer je očito bio zadovoljan njegovim radom i rezultatima.
Tri vijesti o kojima se priča
Istra se u tom trenutku nalazila u sredini ljestvice, bilježila je vrlo dobre rezultate, rano je osigurala ostanak u ligi, pa se činilo da je dobila trenera na duže razdoblje. I onda kopernikanski obrat, umjesto sveopćeg zadovoljstva i umirujuće bonace, u Puli je odjednom zapuhao orkanski vjetar. Nakon što je afera procurila u medije, uslijedio je šokantan rasplet priče.
Igrači Istre okrenuli su leđa Totu, i u figurativnom i doslovnom značenju. Neslaganje i potpuni razdor s trenerom pokazali su u posljednjem kolu na gostovanju u Maksimiru, kada su uoči početka ogleda s Dinamom stali u vrstu i zagrljeni okrenuli leđa Totu. Takvo što još nije viđeno na hrvatskim travnjacima.
Iako se o sukobima u Istri raspredalo po medijima ovih dana, još uvijek nije potpuno jasno kako je i zašto je došlo do sukoba. Priča o „mladim i starim“ igračima čini se priličnom tankom i u mnogim aspektima kontradiktornom. Očito je da su se ključne stvari odigravale iza kulisa pa ćemo za potpunu istinu morati još malo pričekati, jer vrijeme je najbolji sudac.
Nama se čini da se Tot našao u škarama između zahtjeva uprave i nezadovoljstva igrača u odnosu na te zahtjeve, te da je klasična žrtva obračuna čelnika i igrača. Dakle, ako je Tot bio prinuđen provoditi politiku kluba i ako se igrači nisu slagali s takvom politikom, onda je jasno da su igrači prije svega u sukobu s čelnicima kluba. Jer, logično se zapitati: kako trener može biti glavni krivac ako provodi politiku klubu, odnosno čelnika? Nije li logično da su u tom slučaju igrači prvo protiv čelnika kao izvora njihova nezadovoljstva pa tek onda protiv trenera?
Ali ne, igrači Istre nude logički salto mortale i prema njihovim izjavama može se zaključiti da oni podržavaju upravu, a protiv su trenera koji provodi zahtjeve te iste uprave. Kako igrači ne mogu promijeniti upravu, iza koje stoji privatni kapital, a ni upravi nije baš zgodno promijeniti sve ili većinu igrača, ceh je morao platiti trener. To je uvijek najlakši potez, ali ostaje pitanje je li time riješen problem? Je li ovo kraj ili tek početak afere kakvu HNL ne pamti?
