Dinamo je u posljednjem kolu jesenskog dijela prvenstva slavio u najvećem hrvatskom derbiju na Poljudu s 1:0, dok je Rijeka očekivano, ali ipak teže nego što se očekivalo s istim rezultatom pobijedila Istru na svojoj Rujevici. Riječani na zimski raspust odlaze kao jesenski prvaci sa šest bodova prednosti ispred Zagrepčana.
Soudani je opet bio koban za Hajduk, dok je Franko Andrijašević opet odlučio u korist Rijeke. Kada se recenzira derbi, može se reći da je taj jedan gol jedino bitno što se dogodilo na inače lošoj utakmici te da je Soudani zapravo spasio prvenstvo i ostavio neizvjesnom utrku za prvaka. Ako mu je ovo zadnja utakmica u dresu Dinama, oprostio se od „modrih“ na zaista efektan način.
Alžirac je zadržao nadu „modrima“ da na proljeće može prestići Rijeku i obraniti naslov prvaka. Dinamo na zimsku stanku odlazi sa značajnim, ali ipak dostižnim zaostatkom za Rijekom. Za „modre“ je bitno što još uvijek ovise sami o sebi, jer ako pobijede sve utakmice do kraja, uključujući i dvije utakmice s Rijekom, sigurno će biti prvaci. Naravno, to je lako reći, ali jako teško ostvariti.
Zimski prijelazni rok odlučuje o prvaku
Kako sada stvari stoje, čini nam se da će možda i najznačajniju ulogu u utrci za prvaka odigrati zimski prijelazni rok. Ostaje pitanje kako će se Rijeka i Dinamo postaviti na „mercatu“, odnosno hoće li zadržati postojeće momčadi i možda se dodatno pojačati ili će se odlučiti za prodaju nekih važnih igrača?
Primjerice, iznimno važnu ulogu mogao bi odigrati ostanak ili odlazak spomenutog Soudanija, bez sumnje najboljeg inozemnog igrača kojeg je Dinamo doveo nakon Eduarda da Silve i Sammira te najboljeg igrača „modrih“ u ovom trenutku. Jer, ako Soudani ode, malo je vjerojatno da će Dinamo dovesti igrača slične kvalitete. S obzirom da Dinamo opet neće ulagati višemilijunske iznose u jednog igrača, za takav pogodak treba puno znanja i još više sreće. Čak i da se Dinamo odluči uložiti šest ili sedam milijuna eura u jednog igrača, a to se gotovo sigurno neće dogoditi, ostaje veliko pitanje bi li taj igrač bio na razini Soudanija. To nitko ne može jamčiti.
Zov šuštavih papirića
Rijeka možda nema pojedinca na razini Soudanijeve kvalitete, ali priča je slična. Ako Rijeka, recimo, proda Andrijaševića, Gorgona ili Vešovića, veliko je pitanje hoće li opet pogoditi i dovesti igrače na sličnoj razini. Osim toga, čak kada bi i doveli igrače slične kvalitete, sigurno bi došlo do određenih poremećaja u momčadi. Kohezivnost i uigranost momčadi te uklapanje pojačanja u novu sredinu ne postižu se preko noći, za to treba vremena, a pitanje je hoće li ga biti, jer ako Dinamo zareda s pobjedama i Rijeka će morati držati ritam, neće imati pravo na „kikseve“ i greške u koracima.
Zimske prijelazni rok dat će odgovor je li Rijeka doista spremna na titulu prvaka, odnosno je li njezina uprava riješena učiniti baš sve da Rijeka u nastavak sezone uđe u što jačem sastavu, to znači barem u nepromijenjenom, ako već ne misle dovoditi nova pojačanja, a pokoje pojačanje nikada nije na odmet.
Budući da je Rijeka imala doista odličnu sezonu, ponuda za njezine najbolje igrače sigurno će biti pa je pitanje hoće li se Rijekina uprava othrvati zovu „šuštavih papirića“.
Do sada su čelni ljudi Rijeke u nekoliko navrata pokazali da nisu imuni na taj zov i da su spremni prodati baš svakoga u svakom trenutku, ako je ponuda prava. Svaki put su „zinuli“ i nisu se mogli suzdržati da progutaju bogat mamac, od Benka i Kramarića do Tomasova i Bezjaka.
Previše se puta dogodilo da bismo stavili ruku u vatru da se ovaj put to neće dogoditi. Ako se Rijeka odluči na prodaju nekog od ključnih igrača, a Dinamo zadrži ključne igrače, prije svih Soudanija i dovede dva-tri kvalitetna pojačanja, usuđujemo se prognozirati da će se Rijekina prednost otopiti poput sladoleda da posljednjeg kola, u kojem Dinamo dočekuje Rijeke na Maksimiru i tu bi joj mogao zadati smrtonosan udarac.
„Boji“ li se Rijekina uprava Armade?
Rijeka je u ovom trenutku favorit, zbog bodovne prednosti, dobre igre, kompaktnosti i ukupne atmosfere u i oko kluba, no ako se odluči za prodaju, sve bi se to moglo opasno narušiti. Armada ovaj put vjerojatno ne bi tako tiho dočekala rasprodaju najboljih igrača, vjerojatno bi podigla glas i u tren bi se sve oko Rujevice zaljuljalo. E sad, je li uprava Rijeke toga svjesna ili bolje rečeno, „boji“ li se uopće reakcije navijača i cjelokupne javnosti, tema je za široku raspravu.
Kako rekosmo, do sada to nismo primjećivali, ali iskreno rečeno, nije se osjetio ni neki posebni pritisak navijača. Sve je to bilo mlaka vodica u usporedbi kako je to nekoć znalo biti na Poljudu ili prije mnogo godina na Maksimiru. Sada je na Kvarneru situacija ipak drugačija nego prošle ili pretprošle sezone. Rijeka je jesenski prvak i favorit za titulu, što bitno utječe na cijelu situaciju i atmosferu oko kluba.
Može se naslutiti da će uprave Rijeke i Dinama čekati i osluškivati što se događa u konkurentskom taboru. Vidjet ćemo tko će se odlučiti prvi povući potezi, jer o tom potezu mogao bi ovisiti rasplet cijele igre. Taktizirat će i jedni i drugi, bit će to igra živaca, a o ishodu te igre u mnogome bi mogao ovisiti i ishod utrke za prvaka.
