Sam kao duh, nigdje nikoga oko njega, 22-godišnji Josip Elez postigao je oba pogotka u još jednoj pobjedi Rijeke nad Hajdukom i Matjaža Keka nad nekim od splitskih trenera.
Tri vijesti o kojima se priča
Rijeka je igrom razbila Hajduk, ali golove je uspjela postići iz prekida. Bili su to nevjerojatni propusti splitske momčadi, ni niželigašu se ne može dogoditi da su igrači nečuvani u kaznenom prostoru. Elezovi golovi mogli bi stajati glave Marijana Pušnika, baš ta dva detalja iz riječke utakmice dala su povoda za razmišljanje čelnicima Hajduka o tome da imaju bezglavu momčad.
Je li to Pušnikov kraj? A da su pred slovenskim trenerom teški dani, može se iščitati iz poruka onih bliskih vodstvu kluba koji su izuzetno kritični prema njemu. Rijeka je otišla na plus trinaest u odnosu na Hajduk, sezona je gotova, odnosno stala je u dvoboj četvrtfinala Kupa Hrvatske u kojem Hajduk ima ambicije, ali ima i teško gostovanje kod Splita.
No nije ovo priča o Hajdukovim trenutačnim nevoljama, koje su slične kao i proteklih sezona. Sjećanja nam se vraćaju na dane Josipa Eleza u Poljudu, na dane kada ga je kao ulaznog juniora, netom što je proslavio 18. rođendan, u travnju 2012. godine Mišo Krstičević gurnuo u prvu momčad. Bila je to godina kada je Hajduk posljednji put pobijedio Rijeku. Elez je zaigrao 63 minute protiv Intera, zamijenio je ozlijeđenog Josipa Radoševića i to mu je jedina bitnija minutaža u Hajduku.
Sezonu kasnije Krstičević mu je kao junioru dao dva puta po minutu, a kada je stigao Igor Tudor, za Eleza je karijera u Hajduku završila. Tada su stoperi bili Maloča i Milović, Tudor je imao na raspolaganju Nižića i Jonjića, a o Elezovu vršnjaku Miliću, njih dvojica bila su tandem, tadašnji trener Hajduka govorio je kao o kalibru za Juventus. Međutim, procjena je bila da od Eleza, premda je bio reprezentativac u svim kategorijama, neće biti ništa, pa je prodan za 400 tisuća eura u Lazio.
Bilo je to ljeto kada je Hajduk u Europi ispao od Dile Gori, a sportski direktor bio Šveđanin Jens Andersson... Bilo je to ljeto lutanja i bescjenja, koje se pravdalo nedostatkom novca. Godinu zatim otišao je i Milić, belgijski Oostende dao je 500 tisuća eura za još jednog stopera reprezentativnog kalibra.
„Na juniorskom turniru u Rimu Elez je oduševio sportskog direktora Lazija Iglija Tarea, koji ga je silno želio dovesti. U Hajduku se, koliko se sjećam, nisu previše premišljali kada je Lazio pokazao interes za Eleza“, kaže nam jedan od menadžera dobro upućenih u taj transfer.
Elez je još uvijek pod ugovorom s Lazijom, koji ga je poslao na posudbe u Grosseto, Honved i Aarhus te sada u Rijeku. Golove, iz poštovanja prema Hajduku, nije slavio. To je ionako postalo trend.
„Rođen sam u Splitu, ne znam je li mi drago ili nije što sam zabio. Meni je normalno da nisam slavio golove, od malih nogu naučen sam navijati za Hajduk“, iskren je bio Elez.
No na terenu nije imao popusta za svoj klub.
„Igrač sam Rijeke. Kada krene utakmica, sve se zaboravi, emocije se ostavljaju sa strane“, kazao je Elez.
