Tri vijesti o kojima se priča
Kao i svi sportovi, košarka je tijekom godina razvila taktičke i tehničke segmente koji danas obilježavaju igru. Obilježile su je i stalne promjene u pravilima i trendovima, kojima se često nije bilo moguće brzo prilagoditi. Međutim, mi ćemo se malo vratiti u vrijeme kad je košarka isticala duh kao rijetko kada nakon toga. U vrijeme kad je košarka promatrana prije svega kao zabava, pa tek onda kao sve ostalo…
Priča o Draženu Dalipagiću jedna je od tih koja je u današnjem, suvremenom sportu praktično nezamisliva, odnosno nemoguća. Dalipagić je bio jedan kultnih likova europske košarke, koji je imao sve samo ne prirodan košarkaški put. Ne, to nije priča o igraču koji je imao briljantnu juniorsku karijeru i onda eksplodirao u seniorima i ispunio očekivanja. Naime, Dalipagić je oduvijek bio senior!
Prije nego li se uopće pojavio na košarkaškim parketima, njegova ljubav je bila – nogomet. I njegov nadimak 'Prajo' upravo dolazi iz tih nogometnih dana, u vrijeme dok je bio stoper Veleža iz Mostara. Kasnije je igrajući za Partizan postao i ostao 'Praja'.
Prvi košarkaški koraci
Dalipagić je u košarci završio sasvim slučajno, ali s talentom za sve loptačke sportove (1978. godine dobio nagradu za najboljeg atletu bivše Jugoslavije) brzo je skrenuo pozornost na sebe. Iz nogometa je otišao u rukomet, a tek s 19 godina na nagovor starijeg brata počeo se baviti košarkom. Kao da je prije par godina, recimo, Duvnjak prešao iz CO Zagreba u Cibonu.
Uslijedila je 'neviđena' pomama za Dalipagićem. Njegov talent brzo ga je doveo do najtraženijeg mladog igrača na ovim prostorima. Jugoplastika i Partizan su bili najozbiljniji kandidati za dovođenje nadarenog Mostarca. Splićani su mu čak i poslali određenu svotu novca kako bi osigurali transfer, ali je Dalipagić na koncu ipak odabrao Partizan. I sam je kasnije rekao kako je 'Jugoplastika bila fer i poštena te ga gotovo – predala Partizanu!' Iako će uvijek žaliti što nije došao u Split, a bio je jako, jako blizu…
Krajem te sezone Partizan je trebao preseliti u drugu ligu, ali iznenada je došlo do promjene sustava natjecanja i beogradska momčad se vratila u elitno društvo (prvenstvo druge lige igralo se ljeti, pa je prvoplasirani ponovo bio prvoligaš na jesen). 'Praji', koji je imao samo jedan uvjet, a to je da Partizan igra prvu ligu, to je bilo dovoljno.
Zbog kršenja dogovora s Jugoplastikom dobio je šestomjesečnu suspenziju od košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, a debitirao je protiv Zadra u Jazinama.
''Jazine su bile pune, noge su mi 'bježale' po parketu od treme'', prisjećao se kasnije Dalipagić, koji je tada zabio samo tri koša.
No, već u debiju pred svojim navijačima protiv Lokomotive Zagreb (današnje Cibone) postigao je 21 koš. Bio je to početak jedne briljantne karijere koja će završiti u Crvenoj zvezdi, u sezoni 1990/1991.
Na pragu NBA-a i utakmica protiv Jordana
Sjajni Mostarac bio je na pragu da postane prvi europski igrač u NBA ligi. Dobio je poziv od Boston Celticsa, pojavio se na ljetnom kampu, ali je na kraju odustao jer bi potpisom za jednu NBA momčad izgubio status 'amaterski' i ne bi više mogao igrati za reprezentaciju. Bila je to nepremostiva prepreka za domoljuba poput Dalipagića.
'Praja' nije bio toliko talentiran kao Ćosić, kojega je više od svih uvažavao i volio, ali imao je dvije stvari koje su ga pretvorile u jednog od najvećih europskih košarkaša; Znao je pucati i skakati. Ta dva nerazdvojna elementa uvela su ga u legendu. Primjerice, nakon odrađenog treninga, ostajao je u dvorani kako bi ispucao još svojih 500 šuteva.
U bogatoj karijeri razvalio je i Michaela Jordana. Dalipagić je zasjenio brucoša Jordana u utakmici North Caroline i reprezentacije bivše Jugoslavije koncem 1981. godine. Zaustavio se na 41, dok je Jordan zabio 23 koša u 34 minute igre. Imao je fantastičan odraz pri šutu, kažnjavao i najmanje greške obrane te bio praktično nezaustavljiv. Ta predanost košarci i radu dovela ga je do nevjerojatnih postignuća.
'Danas je snaga ubila košarku'
Tijekom iznimne reprezentativne karijere osvojio je 12 medalja na velikim natjecanjima među kojima je zlato na Svjetskom prvenstvu 1978. u Manili, zlato na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi, te tri uzastopna zlata na europskim prvenstvima. Samo je Ćosić osvojio više (14). Odigrao je 246 utakmica za Jugoslaviju i pritom zabio 3.700 poena, 400 više nego drugoplasirani Kićanović. Rekord u nacionalnom dresu bio mu je 46 koševa protiv Rumunjske 1976. godine, a nakon njega je samo Dražen Petrović zabio više – 47 poena protiv Nizozemske 1986.
U košarkašku 'Kuću slavnih' u američkom Springfieldu primljen je 2004. godine, dok je u Fibinu 'Kuću slavnih' ušao 2007. te je godinu poslije izabran među 50 najvećih doprinositelja u povijesti Eurolige.
''Danas je snaga ubila košarku. Siguran sam da bi i u današnjoj košarci šuteri kao što su bili Kićanović, prerano preminuli Delibašić, Šolman ili ja postizavali po 30-ak koševa. Pa neka se igra granitna obrana, neka se šuterima 'ne da disati'. Danas šuteri ostaju sami na šutu i promašuju. A mi smo promašivali vrlo rijetko. Zato jer smo trenirali šut do besvijesti. Tako se danas više ne trenira. To dobro znam...'', poznata je Dalipagićeva izjava od prije par godina.
Za njega je košarka bila zabava, igranje za reprezentaciju najveće moguće priznanje, a naporno treniranje odanost prema onome što je najviše volio, čemu se divio i u tome istinski uživao…
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
