Tri vijesti o kojima se priča
Drugi put u povijesti talijanska nogometna reprezentacija je osvojila europski naslov nakon što je u finalu EP-a na Wembleyju pred 60.000 gledatelja nakon izvođenja jedanaesteraca pobijedila Englesku sa 3-2. Utakmica je u 90 minuta i produžetku završila 1-1.
Engleska je na Wembleyju povela već nakon jedne minute i 56 sekundi igre, a strijelac je bio lijevi bočni igrač Luke Shaw koji je gol postigao poluvolejem na ubačaj Kierana Trippiera. To je najbrži pogodak u finalima europskih prvenstava i ukupno četvrti najbrži u povijesti EURA.
Težnje Talijana da postignu izjednačujući pogodak materijalizirane su u 67. minuti, kad je Pickford obranio Verrattijev udarac glavom, ali je na odbijenu loptu prvi stigao stoper Leonardo Bonucci i iz neposredne blizine poslao loptu u mrežu.
Kako pogodaka više nije bilo utakmica je otišla u produžetak, a kako su mreže mirovale i u dodatnih 30 minuta po drugi put u povijesti odluka o europskom prvaku pala izvođenjem jedanaesteraca.
Prvu seriju otvorio je Berardi koji je svladao Pickforda, a Donnarumma nije uspio zaustaviti Kaneov udarac. U drugoj seriji je Pickford obranio udarac Belottiju, a Maguire je donio prednost Englezima. Bonucci je izjednačio na 2-2, a Rashford je pogodio vratnicu. Talijanima je ponovno prednost donio Bernardeschi, a Donnarumma je obranio udarac Sancha. Jorginho je mogao donijeti naslov Italiji, ali je Pickford obranio njegov udarac. No, Donnarumma je obranio i udarac Sake te donio trofej Italiji.
Bilo je to ujedno drugo finale u povijesti EP-a koje je odlučno nakon izvođenja jedanaesteraca. Do sada jedino je održano 1976. godine kada je Čehoslovačka bila bolja od Zapadne Njemačke.
Talijanima je ovo drugi europski naslov, nakon što su prvi osvojili 1968. u Rimu, gdje su u finalu pobijedili reprezentaciju Jugoslavije (2-0) tek u drugoj, ponovljenoj finalnoj utakmici, nakon što je prva završila 1-1. Poslije su doživjeli dva poraza u finalima: 2000. su ih svladali Francuzi zlatnim golom (2-1), a 2012. su bolji od njih bili Španjolci (0-4).
Englezi nisu uspjeli ponoviti trijumf na domaćem terenu, na kojem su 1966. osvojili naslov svjetskih prvaka, pobijedivši u finalu Njemačku (4-2) u produžetku. Bilo je ovo njihovo prvo finale na europskim prvenstvima i prvo na velikim natjecanjima nakon SP-a 1966.
Engleski izbornik Gareth Southgate se za finale odlučio zaigrati s petoricom otraga, a u momčad je vratio Kierana Trippiera. U istoj formaciji Southgate je krenuo i protiv Njemačke u osmini finala što se pokazalo dobitnom formulom. S druge strane Roberto Mancini je poslao na teren istu ekipu kao i u polufinalu protiv Španjolske.
Počelo je najbržim golom u povijesti finala europskih nogometnih prvenstava. Luke Shaw je zatresao talijansku mrežu nakon svega jedne minute i 56 sekundi igre. Prijašnji najbrži pogodak u finalima europskih prvenstava bio je postignut u finalu 1964. u kojem je Španjolska na madridskom stadionu Santiago Bernabeu svladala SSSR s 2-1. Vodeći pogodak za Španjolsku postigao je Pereda u 7. minuti.
Harry Kane je povukao engleski napad, odigrao desno za Trippiera, a on sjajno nabacio na drugu vratnicu do Shawa koji je poluvolejem zatresao mrežu "Azzurra". Rano vodstvo izazvalo je erupciju oduševljenja u engleskom "hramu nogometa", te šok na talijanskoj strani.
Talijanima je nakon šokantnog otvaranja trebalo desetak minuta kako bi se pribrali. No kada su uspostavili inicijativu, nisu imali ideje kako probiti englesku obranu. Imali su daleko veći posjed lopte, ali bez konkretnosti. U prvih 45 minuta samo su jednom ozbiljnije zaprijetili, Chiesa je u 35. minuti sjajno povukao loptu sa sredine terena, te pucao sa 20 metara, ali pored gola. Englezi su pak svoje prilike tražili iz kontri i polukontri.
Italija je već na samom otvaranju drugog dijela imala sjajnu priliku, slobodan udarac na 20 metara, no Insigne je loše pucao. U 57. minuti zaprijetio je Insigne, no Pickford je bio spreman. U 61. minuti Italija je imala novu priliku. Chiesa se sam izborio za poziciju za udarac, pucao je prizemno, no Pickford je fantastično obranio.
Domaćin je zaprijetio iz kornera u 63. minuti, no Donnarumma se nije dao iznenaditi. Daleko bolju igru u nastavku Italija je okrunila izjednačenjem u 67. minuti. Berardi je izveo korner, Cristante glavom prenio loptu na drugu stativu gdje je glavom pucao Verratti, Pickford je uz pomoć vratnice obranio, no Bonucci je odbijanac pospremio u mrežu.
Nakon izjednačenja Italija je zagospodarila terenom, no više nije bilo promjene rezultata. Englezi su u nastavku bili nevidljivi i susret je otišao u produžetke.
Prvo veliko uzbuđenje u produžetku vidjeli smo u 103. minuti, no Pickford je sjajno reagirao na Emersonov ubačaj. U 107. minuti Talijani su imali slobodan udarac sa 25 metara, pucao je Bernardeschi, ali ravno u engleskog vratara. Minutu kasnije vidjeli smo i gužvu pred talijanskim vratima, ali bez veće opasnosti.
Prilikom izvođenja jedanaesteraca gledali smo pravu dramu. Talijani su zabili tri gola, a Englezi dva. Berardi, Bonucci i Bernardeschi su pogodili, dok je Pickford obranio udarce Belottiju i Jorginhu. Kod Engleza Kane i Maguire su bili precizni, Rashford je pogodio stativu, dok je Donnarumma obranio Sanchu i Saki.
ITALIJA - ENGLESKA 3-2 (1-1)
LONDON. Stadion Wembley; Sudac: Bjorn Kuipers (Nizozemska);
Strijelci: 0-1 Shaw (2), 1-1 Bonucci (67)
Jedanaesterci: 1-0 Berardi, 1-1 Kane, Belotti - Pickford brani, 1-2 Maguire, 2-2 Bonucci, Rashford - stativa, 3-2 Bernardeschi, Sancho - brani Donnarumma, Jorginho - brani Pickford, Saka - brani Donnarumma
Žuti kartoni: Barella, Bonucci, Insigne, Chiellini, Jorginho / Maguire
Crveni kartoni: -
ITALIJA: Donnarumma - Di Lorenzo, Bonucci, Chiellini, Emerson (od 118. Florenzi) - Barella (od 54. Cristante), Jorginho, Verratti (od 96. Locatelli) - Chiesa (od 85. Bernardeschi), Immobile (od 55. Berardi), Insigne (od 91. Belotti)
ENGLESKA: Pickford - Shaw, Walker (od 120. Sancho), Stones, Maguire, Trippier (od 70. Saka) - Rice (od 74. Henderson, od 120. Rashford), Phillips - Mount (od 99. Grealish, Kane, Sterling
