Prvi udarac u okvir vrata i gol. Prvi udarac unutar okvira gola računajući obje momčadi. Dovoljan podatak da zaključimo kakvu smo utakmicu gledali između Hrvatske i Portugala. Što se tiče ljepote igre, vjerojatno najgora utakmica na Euru.
Tri vijesti o kojima se priča
Bila je to klasična šahovska partija. U jednom trenutku pomislili smo da je u pitanju obračun Kasparova i Karpova. Svaki potez pratio je trostruki osigurač. Gotovo cijelu utakmicu obje strane nisu ni pomišljale na bilo kakav rizik.
Igralo se na sigurno i čekalo pogrešku suparnika. Moramo konstatirati kako je takva igra bila kao naručena za Portugal. Fernando Santos opet je „ugušio“ Hrvatsku, kao i onomad kada je vodio Grčku. Nažalost, Santos je održao Čačiću lekciju na temu „strategija i taktika kada vodiš slabiju momčad“.
Hrvatska je kvalitetnija od Portugala, ali zbog preoprezne, da ne kažemo kukavičke igre kvaliteta nije moglo doći do izražaja. Nije da Hrvatska nije imala nikakvih šansi, ali sve se svelo na sreću, a takva igra zacijelo odgovara momčadi koja na papiru izgleda slabije.
Čačić ipak nije uspio
Izborniku su zasuzile oči kod intoniranja himne. Progutao je i veliku knedlu. Nema sumnje da je bio svjestan uloga i velike šanse koja se ukazala reprezentaciji, ali i njemu samom, da uđe u panteon hrvatskih sportskih heroja. Nije uspio, pao je na ispitu za koji jednostavno nije bio dovoljno spreman, a ni dorastao. Ovo što je Hrvatska odigrala u osmini finala ne zaslužuje prolaznu ocjenu.
Portugal također nije ništa odigrao, ali on nije bio favorit u ovoj utakmici. Praktički od samog početka utakmice bilo je jasno kako će se postaviti obje momčadi – da će Hrvatska jalovo kontrolirati loptu, a Portugal čekati u zasjedi s isturenim Ronaldom i Nanijem, preko kojih su planirali odigrati ubitačne kontre. Na kraju su i uspjeli; Ronaldo je prvi put pobjegao na utakmici i dogodio se gol. Doduše nije zabio ni Ronaldo ni Nani već Quaresma, ali ništa ne mijenja na stvari.
Potez utakmice odigrao je portugalski izbornik kada je izvadio „drvenog“ Andrea Gomesa i uveo mladca Renata Sanchesa. Portugalske kolege kazivale su nam prije utakmice da se radi o velikom talent. I doista jest. Nije igrao prvo poluvrijeme, ali mislimo da je bio igrač utakmice.
Kada se sve zbroji i oduzme, ostaje gola činjenica: Portugal je imao na klupi provjerenog i u mnogim bitkama isprobanog majstora, a Hrvatska početnika među velikim dečkima. Na kraju balade osmina finala i nije bogzna kakav uspjeh za ovakvu momčad. U sustavu natjecanja gdje 16 od 24 momčadi ide u drugi krug, to je jednostavno bilo pod „mus“.
