Nakon uvodna tri Eura u kojima smo dobili tri različita prvaka, uslijedile su godine u kojima je dominirala Saveza Republika Njemačka. Na tri prvenstva osvojili dva naslova prvaka, te su jednom bili finalisti. Još su se dvije godine Europska prvenstva odigravala sa svega četiri sudionika, no od 1980. godine broj je povećan.
Po prvi je put broj sudionika u završnici povećan s četiri na osam reprezentacija, te je po prvi put domaćin prvenstva izabran ranije pa Italija nije morala u kvalifikacije. Ostale reprezentacije bile su podijeljene u sedam skupina i samo su pobjednici išli u završnicu. No krenimo redom.
EP BELGIJA – 1972.
Broj sudionika: 4 (Belgija, SR Njemačka, Mađarska, SSSR)
Polufinale: Belgija – SR Njemačka 1-2, Mađarska - SSSR 0-1
Za treće mjesto Belgija - Mađarska 2-1
FINALE SR Njemačka - SSSR 3-0
PRVAK: SR Njemačka
Najbolji strijelac: 4 - Gerd Muller (SR Njemačka)
Završnica četvrte europske smotre održana je u Belgiji. Broj sudionika se povećao na 32, pa su u svakoj od osam skupina sudjelovale po četiri reprezentacije. Njemačka je prva dva prvenstva sama propustila, na putu do trećeg je zapela na Albaniji, no kada je napokon stigla do završnice u velikom je stilu osvojila krunu. Italija koja je u kvalifikacijama nastupila kao svjetski doprvak, no nije uspjela izboriti završni turnir. Osim SSSR-a, Nijemaca i Belgije plasman je izborila i Mađarska.
Prvenstvo se trebalo održati u Njemačkoj, no kako su Nijemci bili zauzeti organizacijom OI 1972. i SP 1974. godine UEFA je završnicu povjerila Belgiji. U prvom polufinalnom susretu domaćin nije imao izgleda protiv Elfa (1-2), dok su Sovjeti porazili Mađarsku 1-0. U borbi za treće mjesto Belgija je slavila 2-1 protiv Mađara. Finale je odigrano na stadionu Heysel pred 64.000 gledatelja, a 'Elf' je razbio 'Zbornaju' 3-0. Junak utakmice bio je Gerd Muller koji je u finalu zabio dva pogotka, ukupno četiri na prvenstvu. Gledajući i kvalifikacije, Muller je ukupno postigao 11 pogodaka. Bilo je to samo dvije godine nakon što je napadač Bayerna bio najbolji strijelac SP-a u Njemačkoj s deset pogodaka. Prvenstvo u Belgiji označilo je početak velike serije Nijemaca koji su na idućih šest europskih prvenstava još dvaput bili prvi, dvaput drugi, a jednom polufinalisti.
EP JUGOSLAVIJA – 1976.
Broj sudionika: 4 (Nizozemska, ČSSR, Jugoslavija, SR Njemačka)
Polufinale: ČSSR - Nizozemska 3-1 produžetak (1-1), SR Njemačka - Jugoslavija 4-2 produžetak (2-2)
Za treće mjesto Nizozemska - Jugoslavija 3-2 produžetak (2-2)
FINALE: ČSSR – SR Njemačka 5-3 kazneni udarci (2-2)
PRVAK: ČSSR
Najbolji strijelac: 4 - Dieter Muller (Njem)
Završnica EP-a po prvi je put održana u nekoj komunističkoj državi, u Jugoslaviji. U tadašnjoj momčadi bivše države praktički pola momčadi je dolazilo iz Hajduka, a momčad je vodio legendarni Biće Mladinić.
U kvalifikacijama su ponovno sudjelovale 32 ekipe (8x4), a završnicu su izborile Jugoslavija, Čehoslovačka, SR Njemačka i Nizozemska. Završnica je bila iznimno napeta i dramatična, na sve četiri utakmice igrali su se produžeci, a u finalu su se pucali i jedanaesterci.
U prvom polufinalu igranom u Maksimiru ČSSR je pobijedila Nizozemsku 3-1. U drugom polufinalu u Beogradu Jugoslavija je izgubila od branitelja naslova Nijemaca 2-4. Jugoslavija je golovima Popivode (19) i Džajića (30) sve do 64. minute vodila 2-0, no 'Elf' je uspio izjednačiti rezultat (Flohe 64, Muller 82), a potom u produžetku s još dva pogotka Mullera (115, 119) izboriti finale.
U susretu za treće mjesto Nizozemska je nakon produžetaka pobijedila domaćina 3-2. U finalu na beogradskoj Marakani njemačka se vrsta umalo još jednom izvukla iz ponora. ČSSR je poveo 2-0 (Svehlik 8, Dobias 25), no Njemačka je golovima Mullera (28) i Holzenbeina (89) izborila produžetke. Kako više nije bilo pogodaka europski prvak je prvi put odlučen udarcima s bijele točke. Prvi promašaj dogodio se u četvrtoj seriji kad je Ulli Hoeness prebacio gol, a potom je Antonin Panenka prevario Maiera lobom po sredini gola i tako se upisao u nogometnu povijest.
EP ITALIJA – 1980.
Broj sudionika: 8 (SR Njemačka, ČSSR, Nizozemska, Grčka, Belgija, Italija, Engleska, Španjolska)
Polufinale: -
Za treće mjesto: Italija - ČSSR 8-9 - kazneni udarci (1-1)
FINALE: SR Njemačka - Belgija 2-1
PRVAK: SR Njemačka
Najbolji strijelac: Klaus Alofs (Njem) 3
Po prvi je put broj sudionika u završnici povećan s četiri na osam reprezentacija, te je po prvi put domaćin prvenstva izabran ranije pa Italija nije morala u kvalifikacije. Ostale reprezentacije bile su podijeljene u sedam skupina i samo su pobjednici išli u završnicu. Italiji su se pridružili SR Njemačka, ČSSR, Nizozemska, Grčka, Belgija, Engleska i Španjolska.
Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine, a pobjednici skupina igrali su za prvaka, dok su drugoplasirane reprezentacije igrale za broncu. Prva su mjesta osvojile Njemačka i Belgija, a za broncu su igrali Italija i ČSSR. Zanimljivo, 'Azzuri' su propustili finale ne primivši niti jedan pogodak s razlikom pogodaka 1-0. U finalu igranom u Rimu Njemačka je s 2-1 pobijedila Belgiju, a oba pogotka za 'Elf' postigao je Horst Hrubesch (10, 88), dok je strijelac za Belgiju bio Rene Vandereycken (75-11m). U sudaru za broncu Čehoslovačka je nakon izvođenja jedanaesteraca 9-8 pobijedila Italiju.
