Prije osam godina Hrvatska se ponosila svojim olimpijcem Jakovom Fakom. Nosio je zastavu na otvaranju ZOI-ja u Vancouveru, što je zaslužio povijesnim uspjehom za hrvatski biatlon, broncom na Svjetskom prvenstvu 2009. u Pjongčangu gdje će opet ispisati povijest, ali onu slovenskog biatlona.

Fak je prije osam godina uzeo novu broncu, ali ovaj put olimpijsku. Zbog njega je u biatlonu Hrvatska prije Slovenije osvajala medalje na SP-u i ZOI-ju, ali onda je hrvatsku javnost pogodila lavina. Fak je odlučio nastupati za Sloveniju i ostati uz svog trenera Velepeca.

Tada su se alarmirale sve snage u pokušaju da se Jakov predomisli, Slovenci su imali i neke svoje ultimatume, a Fak je odlučio nastupati s momčadi s kojom je i trenirao sve te godine.

Nakon toga je počela berba medalja za slovenski biatlon. Na tri različita Svjetska prvenstva osvojio je dva zlata, srebro i broncu za Sloveniju u četiri različite discipline. U Pjongčangu, gdje je osvojio svoju prvu medalju u karijeri, stigao je i najveći uspjeh, srebro na 20 km.

Jedan je hrvatski sportaš tako i na ovim Zimskim olimpijskim igrama osvojio medalju, nažalost za drugu državu. Nakon osam godina, Fak je još jednom odgovorio na pitanje – zašto?

''Sa sportske strane odluka o prelasku u Sloveniju bila je ispravna. Biatlon je u Hrvatskoj marginalan sport, koji u ono vrijeme nije imao perspektive, jer u Hrvatskoj to ljude ne zanima. Zbog nekoliko nesposobnih ljudi, koji su još uvijek vjerojatno nesposobni, bez ambicija i bez vizije, prije svega mislim na ljude iz biatlonskog saveza koji su ga onda vodili, nisam želio potrošiti svoj talent'', objasnio je kratko Fak za HRT.

Prije osam godina, kao i vjerojatno danas, mnogi se u Hrvatskoj dijele na one koji ga razumiju u potpunosti i one koji mu taj potez zamjeraju.