Ni jedan nije od velike priče, karakterno su totalno različiti, i njihove priče s transferima su također dvije krajnosti. Onako kako je Ivano Balić dolazio u CO Zagreb prije četiri godine, dolazio je Luka Modrić u Real Madrid ove godine. Transfer iz onih ''povuci potegni'' rubrika.
Onako kako je Luka Modrić došao u Tottenham 2008., bez prevelikih natezanja, došao je Ivano Balić u veliki Atletico Madrid ove sezone – za takvog velikana, najvećeg u rukometu praktički nečujno.
Različite su generacije, slični u poziciji na svojim terenima i s jednom lijepom poveznicom, koja odaje respekt malenog genija bradatom rukometnom apostolu. Modrić je svog sina nazvao po rukometnom kralju – Ivano.
Balić u Isusovim godinama lovi jednu od posljednjih velikih stvari koja mu nedostaje – Ligu prvaka. Bio je prije sedam godina blizu s Pamplonom, ali je ostao kratak. Nudile su godinama rukometne meke poput Ciudada, Kiela i Lowena Baliću i ''jare i pare'', ali Ivano je želio s favoritima drugog (Pamplona) i trećeg reda (Zagreb) do najcjenjenijeg klupskog trofeja.
Da Zagreb ne izgleda kako izgleda, prevedeno, da ima novca za pristojniju gažu, Balić bi ostao. Davno je rekao kako bi se u Španjolsku vratio jedino u Pamplonu, no ona je praktički izbrisana s rukometne karte, a u Ciudadu je jedan od ljudi u rukometu koje Ivano najviše cijeni – Talant Dušebajev.
Mourinho nije Dušebajev. Nije imao ozbiljniju igračku karijeru, ali je u struci kako Dušebajevo ime umalo kaže – talent. Trenerski talent i psiholog posebnog kova. Sada ima u svlačionici još jednog španera istog takvog kova. Iako su mu momčadi uglavnom bile atletski i fizički besprijekorne, vjerujemo da će se u njemu naći mjesta i za one kojima to nije forte.
Ima ona scena u Gladiatoru. Govori Proximo Maximusu: ''I tako Španjolac, idemo u Rim u zajedničke krvave avanture, a velika kurva poput Rima će nas dojiti dok ne budemo debeli i sretni. I onda kada dovoljno ljudi bude mrtvo, možda zaradiš svoju slobodu.''
A ja zamišljam Proxima Balića i Modrića Maximusa kako iz svojih dojučerašnjih sportskih provincija u jednog pakleno vrućeg kolovoškog dana gledaju prema Bernabeu...
''I tako mali, idemo u Madrid u zajedničke osvajačke avanture, a velika kurva poput Madrida dojit će nas dok ne budemo debeli i sretni, a onda kada osvojimo dovoljno trofeja ja ću u penziju, a ti od onog njemačkog Turčina uzmi desetku...''
