Tri vijesti o kojima se priča
Počeo je trenirati sa sedam godina u Međugorju, a najteže trenutke proživljavao je prošle godine kada je suspendiran zbog navodnog dopinga. Razgovarali smo s njegovim prvim trenerima i roditeljima, a vidjet ćete i što je o svojoj karijeri Marin Čilić za Novu TV rekao prije devet godina.
Komentar Saše Lugonjića: Čovjek koji nije prestao vjerovati
Prvi trening Marina Čilića zapisan je u ovoj bilježnici. Sedmogodišnji Međugorac za sedam maraka po satu zagazio je u svijet tenisa.
"Mnogi su me to pitali - jeste li odmah primijetili da će biti nešto? Ma tko će primijetit', kaže Željko Đervan, Marinov prvi trener:
Ljubav između Marina i reketa nastala je sasvim slučajno.
"Moj brat je živio u Njemačkoj i njegova mala se bavila također tenisom. Bila je dosta uspješna i donijeli su mu reket i kad je prvi put uzeo to je u odnosu na ostalu djecu bilo kao da je trenirao već godinama'', kaže otac Zdenko.
"Marin je bio s 10 godina već zrela osoba. Mogli ste mu slobodno dati desetero djece da ih on vodi na neki turnir i oni bi svi legli u osam sati i sve bi bilo u redu', priča Željko Đervan.
Marin imao 14 godina, uzor mu je bio Goran Ivanišević, i on je jedino vjerovao u Wimbledon. Nije mogao ni sanjati da će samo dvije godine poslije s Ivaniševićem zaigrati u paru. Kako se osjećao prije meča?
"Veoma veoma nervozno, trta nemoguća (smije se)'', rekao je Marin za Novu TV prije devet godina.
No već sa 16 znao je recept za uspjeh.
"Samo da naporno radim i još više to brusim."
A brusio je vrlo dobro. Prvo je pokorio juniorski Roland Garros, potom upisao i prvu ATP pobjedu. S dvadeset dvije godine već je bio u društvu najboljih deset svjetskih tenisača.
"Od drugih se možda igrača razlikovao po velikom zalaganju, upornošću, marljivošću, velikom sposobnošću za učenjem novih stvari'', kaže Andrej Tonejc, Marinov juniorski trener.
Jedinu mrlju u blistavoj karijeri doživio je prošle godine, kada nije pročitao čega sve ima u tabletama glukoze koje je kupio u ljekarni. Četiri mjeseca suspenzije prošlo je prije nego što je dokazao kako nije bila riječ o dopingu.
"Mi smo ga podržavali, neki su ga savjetovali - nemoj ništa, nemoj se žaliti, ali mi Hercegovci ne popuštamo, znamo da nismo krivi pa neka bude i gore ali probaj!'', rekla je majka Koviljka.
Vratio se bolji nego ikad i pod vodstvom svog idola pokorio New York. Bio mu je to 21. finale u karijeri, te 12. osvojeni naslov. Od nagradnih fondova već je uprihodio oko 12 milijuna dolara. No od zarađenog novca prvom hrvatskom reketu puno više znači titula Grand Slam pobjednika. S pravom se nadamo - ne i jedina.
