Jer, godine nezadrživo idu, Čilić više nije talentirani klinac, te želi li se konačno profilirati kao top 10 igrač vrijeme mu je da napravi odlučan iskorak prema tom društvu. 10 mjeseci kasnije podvlačimo crtu pod Čilićevu 2012. i pitamo se „je li Marin u godini na izmaku konačno iskoračio“?
Pogled na ATP ljestvicu reći će da je prvi hrvatski reket danas u boljoj poziciji nego što je bio na kraju 2011. Prošlu godinu završio je na 21. mjestu (1665 bodova), trenutačno je 15. (s 2210 bodova), pa je neupitno da je Čilić u 2012. popravio i renking i bodovni saldo.
Osvojio je i veći broj naslova (Umag i Queen's Club, lani samo Sankt Peterburg), te ostvario više pobjeda na najvećim turnirima (Grand slam, masters 1000). U Roland Garrosu, Wimbledonu, te na US Openu (Australiju propustio zbog ozljede) upisao je 9 pobjeda i 3 poraza (lani na 4 grand slama 5-4), dok je na devet mastersa ostvario omjer 11-9 (lani 9-9).
No, je li iskoračio? Nažalost, ne.
Koliko god uporno ponavljao kako je zadovoljan svojom igrom i napretkom, „posebno u drugom dijelu sezone“, gruba je istina da je i ova Čilićeva godina bila poprilično ispod razine top 10 tenisača. A, to je ono što ga, vjerujem, prvenstveno zanima. Uostalom, u više je navrata isticao kako mu je cilj osvojiti Grand slam naslov, a o takvom podvigu je s aktualne pozicije groteskno i razmišljati.
Put do najvećih trofeja vodi preko pobjeda protiv najvećih tenisača, a na tom polju Čilićeva je statistika poražavajuća. U mečevima s teniskom elitom (top 10) u 2012. prvi hrvatski reket ostvario je tek jednu pobjedu u devet mečeva (Isner u Madridu). Kada se pogleda omjer s tenisačima iz kluba najboljih 15 (dakle, društva kojem pripada i sam Čilić) i najbenevolentnijim teniskim zaljubljenicima jasno je da „nešto tu ne štima“. Omjer 1-11 u tim mečevima konačna je uvreda teniskom putu i talentu Marina Čilića.
Usporedbe radi, njegovi „susjedi“ s ATP ljestvice Milos Raonic i Kei Nishikori itekako su ravnopravni konkurenciji s vrha. Crnogorac s kanadskom putovnicom protiv top 10 igrača u ovoj je godini ostvario omjer 6-6 (čak dva put pobijedio Murraya!), dok je najbolji Japanac na 3-5 (pobijedio trojicu sudionika skorašnjeg mastersa u Londonu Ferrera, Berdycha i Tsongu).
Očiti nedostatak samopouzdanja u mečevima s najboljim tenisačima svijeta vjerni je Čilićev pratitelj već godinama. A, to je nešto što se liječi isključivo pobjedama protiv teniske elite. Ako njih nema (a nema), izostaje i mogućnost iskoraka prema teniskom vrhu.
Koliko god bilo lijepo i ohrabrujuće kad se Marin plasira u četvrtfinale US Opena, problem je što se teško oteti dojmu da je ključni faktor na tom putu bio „očišćen put“ nakon eliminacije Tsonge, a ne Čilićeva impresivna igra. Za razliku od Australian Opena 2010. kada si je Marin sam „čistio“ put i svojom igrom tjerao mnoge teniske autoritete na zaključak „o neslućenim mogućnostima nove hrvatske zvijezde“.
Nakon tog divnog siječnja u Melbourneu i skoka u top 10, Čilić je upao u rupu, ispao iz elitnog društva i još uvijek neuspješno traži stazu povratka. A i kad je konačno nađe, neće biti najprohodnija.
Učestali porazi u mečevima s najboljim tenisačima svijeta za posljedicu imaju i gubitak dijela autoriteta u očima tih ljudi. I to je, nažalost, itekako vidljivo. Uostalom, sjetite se meča s Murrayom u četvrtfinalu US Opena. U trenucima kada je Škot, nakon izgubljenog prvog seta i minusa od 5:1 u drugom, konačno napravio break stisnuta šaka i „eye of the tiger“ poslali su jasnu poruku. Koliko god Murray bio veliki pobjednik i čovjek s bezgraničnim samopouzdanjem, njegov optimizam nesumnjivo se je dodatno rasplamsao zbog ranijih iskustava iz mečeva s Čilićem i spoznajom da Marin itekako zna pomoći kad „promet postane gust“.
Dok god bude tako slika Čilićeve karijere neće se dramatično mijenjati. Slika tenisača koji povremeno osvoji turnir iz najniže kategorije (još uvijek čeka prvi trofej iz kategorije „500“, o većim naslovima da i ne govorimo), zaigra tu i tamo u četvrtfinalu Mastersa ili Grand slama, ali ne ostavlja dojam pobjednika. Niti među kolegama niti među publikom.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
