Tri su temeljne teniske dvojbe u 2012., jer svaka čast najbližoj konkurenciji (Murray i, vjerujem, Del Potro prije svih), ali "sveto trojstvo" bijelog sporta i u novoj će godini voditi glavnu riječ.
Tri vijesti o kojima se priča
Navijači Novaka Đokovića već će u suverenu osvajanju egzibicije u Abu Dhabiju (Federera i Ferrera "riješio" sa 6:2, 6:1) vidjeti sigurnu najavu ponavljanja 2011., Federerovim fanovima impresivan kraj prošle sezone (trijumfi u Baselu, Bercyu i londonskom mastersu) jasan je znak da se FedEx vraća u borbu za broj 1, a s najviše upitnika u 2012. ulazi društvo kojima je pri srcu Rafael Nadal.
Skromniji rezultati u drugom dijelu sezone i neupitni kompleks koji je srčanom Španjolcu "poklonio" Novak Đoković, Nadala su ostavili s najviše dvojbi u pripremnom razdoblju.
Nakon briljantne 2010. u kojoj je, poput Đokovića lani, osvojio tri Grand Slama (usput i kompletirao naslove na sva četiri "majora"), Nadal je izjavio "ovako nešto nemoguće je ponoviti sljedeće sezone". Godinu dana kasnije Đoković samouvjereno poručuje "krećem u ponavljanje 2011." Realnost ili sanak pusti novog vladara svjetskog tenisa?
Đoković u 2012. ulazi u bitno izmijenjenoj ulozi. Prvaka, a ne izazivača
Način kojim je dominirao u prošloj godini 24-ogodišnjem Beograđaninu apsolutno daje argumente za čvrsti optimizam. Tri Grand Slama, pet Masters serija, rekordan niz pobjeda koje su korigirale povijesne knjige, a legende poput McEnroea dovodili do zaključka kako je to "najbolja godina u povijesti", jasno su naznačili da je teniski svijet ušao u novu eru.
Dugogodišnji rivalitet Federera i Nadala pao je u drugi plan, a dečko iz susjedstva preuzeo krunu i uspostavio neke nove odnose.
No, koliko ste puta čuli pomalo izlizanu (ali, točnu) tezu velikih šampiona kako je "u sportu teže obraniti nego osvojiti"? Đoković u 2012. ulazi u bitno izmijenjenoj ulozi. Prvaka, a ne izazivača, čije će se pobjede doživljavati poput kiše u Londonu, a porazi slati TBF-ovsku poruku "uskladimo toplomjere".
Roger Federer s godinama se naviknuo na takvu ulogu više od bilo koga u teniskom svijetu. Iako su ga mnogi prerano spremili u "ropotarnicu povijesti", nakon sezone bez Grand Slama (prve nakon 2002.), čudesnog Švicarca vidim kao najveću Đokovićevu prijetnju u 2012. Impresivna serija s kraja prošle godine skeptike je konačno utišala, a Federeru vratila samopouzdanje, ali i realne šanse za novi napad na broj 1 u prvoj polovici 2012.
Da, dobro ste pročitali. Na stranu gotovo pet i pol tisuća bodova zaostatka za Đokovićem, ali Federer će malo toga braniti do sredine sljedećeg ljeta. Tek jedan naslov (Doha), dva finala (Roland Garros, Dubai) i četiri polufinala. Što sve "na naplatu" dolazi Đokoviću ne stignem napisati u ovom tekstu.
Naravno, sve to malo bi značilo kad Federer ne bi imao rješenja za Đokovića. No, za razliku od Nadala - ima.
Uostalom, i u Đokovićevoj sezoni života FedEx je to jasno pokazao. U polufinalu Roland Garrosa zaustavio je Noleta na putu rušenja McEnroeova rekorda po broju uzastopnih pobjeda (42), a nekoliko mjeseci kasnije došao milimetar do ponavljanja pariškog scenarija u New Yorku. Ipak, jedan mitski forhend iz očaja, koji je obrisao crtu, i bezgranično Đokovićevo samopouzdanje kreirali su čudesan preokret u najvećem meču 2011.
Federeru nedostaje tek jedan tjedan da se izjednači sa Samprasom po broju tjedana na prvom mjestu ATP ljestvice (Sampras 286, Federer 285). Ne znam, možda sam nadobudan, ali godine su me naučile da Švicarac, poput jednog Nijemca u crvenom bolidu, prije ili kasnije poruši sve rekorde. Iskreno, kladio bih se da će i ovaj.
