Očekivali su svi da će Lucas Pouille sigurno biti u konkurenciji za pojedinačni meč, a da će Yannick Noah drugog igrača birati između Jeremyja Chardyja i Joa-Wilfrieda Tsonge.
Na kraju su i Chardy i Tsonga u sastavu dok Noah nikakvih dvojbi nije imao u paru, prijavio je svoju najjaču kombinaciju Herberta i Mahuta.
Željko Krajan nikakvih dilema nije imao, kod nas se zna da će Marin Čilić i Borna Ćorić igrati pojedinačne mečeve dok su Mate Pavić i Ivan Dodig sigurni u igri parova.
Potvrditi na papiru
Hrvatska sasvim sigurno ulazi kao favorit u meč, jer Čilić i Ćorić i po rankingu i po formi s kojom su došli na ovo finale jesu u prednosti u odnosu na Tsongu i Chardyja, ali naravno da to puno ne znači na papiru i da to treba potvrditi na papiru.
Ulog je ogroman, radi se o finalu Davis Cupa, i to posljednjem pravom kako to vole reći teniski romantičari, jer nakon promjena koje je Svjetska teniska federacija izglasala, ovakav Davis Cup kojeg svijet poznaje odlazi u povijest.
Teren ukopan ispod razine nogometnog travnjaka
Francuzi su branitelji naslova, baš ovdje u Lilleu su 2017. pobijedili Belgiju, a mi smo 2016. igrali finale i izgubili od Argentine u Zagrebu. Zanimljivo je da Francuska nije obranila naslov još od vremena između Prvog i Svjetskog rata, od vremena onih slavnih mušketira koji su šest puta zaredom osvajali Davis Cup.
Posebnost ovog finala je i ta što se igra na nogometnom stadionu. Nije neuobičajeno za Francuze, jer oni ovdje igraju već treće finale u posljednjih pet godina. Naši tenisači nikad nisu igrali u takvom okruženju.
Radi se o stadionu nogometnog kluba Lille koji je jednim zastorom prepolovljen i na jednoj polovici postavljen je teniski teren i to tako da je ukopan par metara ispod razine nogometnog travnjaka. Iznad terena su i grijači da bi se postigla toplina adekvatna dvoranskim uvjetima.
Svjetski rekord Gasqueta i Federera
Kapacitet ovog stadiona veći je od ikakvog klasičnog teniskog stadiona na stadionu. Primjerice, Arthur Ashe, centralni stadion US Opena kao najveći u teniskom svijetu, ima kapacitet od 23.000 gledatelja, dok je rekord ovog stadion postavljen prije četiri godine na meču Richard Gasquet i Roger Federer, gotovo 27.500 gledatelja gledalo je taj meč i to je do danas ostao rekord jednog teniskog meča.
Održavali su se ovdje i drugi sportovi. Recimo, hrvatska košarkaška reprezentacija ovdje je 2015. doživjela onaj bolan poraz od Češke na EuroBasketu.
Nadamo se da ćemo nakon ovog vikenda na spomen stadiona Pierre-Mauroy kao prvu asocijaciju imati sliku slavlja Ćorića, Čilića i društva, slavlja osvajanja Davis Cupa.
