Čileanci su u gradu imali totalnu prevlast, a slično je bilo i na tribinama. Dobar dio njih stigao je u Rio de Janeiro bez ulaznice za utakmicu pa su se jednostavno spojili u veliku grupu s onima koji su uspjeli pronaći put do dragocjenog papirića.
Među njima je bio velik broj onih koji su si ulaznicu mogli priuštiti, ali to nisu željeli iz principa spram FIFA-e. Po navijačkim forumima vrlo brzo su se proširila svjedočanstva Čileanaca koji su na ovaj način protestirali protiv previsokih cijena ulaznica.
Otprilike 200 huligana, kako ih španjolski mediji nazivaju, prvo su probili ogradu ispred stadiona i u punom trku se uputili prema konferencijskim prostorijama Maracane.
Od tamo su imali namjeru gledati svoju reprezentaciju putem TV ekrana, no policija ih je s vremenom udaljila. Drugi napad uslijedio je pola sata prije utakmice kada je velika skupina navijača probila tunel koji vodi do tribina stadiona, te se stopila s ostatkom čileanskih navijača koji su već bili tamo. Policija je uhitila nekolicinu navijača, no ni približno konačnom broju onih koji su ilegalno ušli na stadion.
Opcija da ne uđu na stadion na povijesnoj utakmici za njihovu državu nije dolazila u obzir. Zaštitari i policajci su ih pokušali zaustaviti, ali potpuno bezuspješno, što se može vidjeti po fotografijama koje su se vrlo brzo proširile društvenim mrežama.
