Tresla su se brda, rodio se miš, odnosno prilično očekivano polufinale Svjetskog prvenstva. Usprkos priličnom broju iznenađenja u skupinama, te neizvjesnim utakmicama u osmini finala i četvrtfinalu, na kraju su ipak do polufinala dospjele velesile.
Pametni znaju kada treba promijeniti mišljenje: 'Elf' se vratio korijenima!
Na posljednjih nekoliko Mundijala znalo se dogoditi da do polufinala dogura neka manje razvikana reprezentacija, no ovaj put nije bilo iznenađenja. Ostaje pitanje hoćemo li u finalu gledati europski ili južnoamerički klasik ili europsko-južnoamerički klasik?
U gornjem dijelu ždrijeba najveći favoriti bili su Brazil i Njemačka, koje i kad ne igraju briljantno, ipak pobjeđuju. Opet se pokazalo da je uloženi novac na te dvije reprezentacije najsigurnija oklada. To su dvije najveće nogometne nacije i po tomu što možete biti sigurni da sigurno neće ispasti u skupini i da će u najgorem slučaju dogurati makar do četvrtfinala. Njemačka od 1954. nikada manje od četvrtfinala, dok je Brazil tek dva puta ispao u osmini.
U donjem dijelu ždrijeba također, barem što se nas tiče, nije bilo nekog posebnog iznenađenja. Možda je većina očekivala polufinale Argentina – Španjolska, ali isto tako moglo se predvidjeti da će Nizozemska neopterećena statusom superfavorita dogurati jako daleko. Ne pravimo se generali poslije bitke, to smo najavili uoči Mundijala.
Za Brazil i Njemačku 'običan da u uredu'
Novost je što se nikada u povijesti nije dogodilo da ove četiri reprezentacije dođu do polufinala na istom Svjetskom prvenstvu. Njemačkoj je ovo 13., Brazilu 11., Argentini i Nizozemskoj peto polufinale svjetskih prvenstava. Nijemci drže rekord i po broju uzastopnih finala i polufinala, jedini su igrali tri finala zaredom, a ovo im je također rekordno četvrto uzastopno polufinale. Brazil jedini ima pet titula svjetskog prvaka, jedini je nastupio na svim Mundijalima i jedini je uz Italiju uspio obraniti titulu svjetskog prvaka.
Dakle, za Njemačku i Brazil tek „običan da u uredu“, dok je Argentincima i Nizozemcima to ipak popriličan uspjeh, no sigurno se neće time zadovoljiti. Argentina je konačno prešla Rubikon, kako reče njihov izbornik Alejandro Sabella. Dvostruki svjetski prvaci od 1990. nisu makli dalje od četvrtfinala. Nizozemcima je ovo drugo polufinale zaredom, u Južnoafričkoj Republici izgubili su u finale od Španjolske i jedina su reprezentacija u ovom kvartetu „moćnih i slavnih“ koja nema titulu svjetskog prvaka. „Oranje“ je čak triput zapinjalo u finalu (1974., 1978. i 2010.) zbog čega nose etiketu najvećih „luzera“ svjetskog nogometa.
Može li Brazil bez Neymara?
Zanimljiv je podatak da su se Njemačka i Brazil do sada samo jednom sastali na svjetskim prvenstvima a statistika kaže da redovito dospijevaju u završnice. Fortuna očito teško sparuje dvije najveće sile. I naravno, taj jedan put igrali su u finalu Svjetskog prvenstva 2002. Brazil je dvama golovima Ronalda pobijedio 2:0. Ovaj put „selecao“ u momčadi nema takvog igrača, a i onaj koji je barem podsjećao na njega se ozlijedio. Može li Brazil bez Neymara, ali i stupa obrane Thiaga Silve, koji je suspendiran zbog kumulativnih žutih kartona, nokautirati moćni „elf“?
Može, jer Brazil je ipak Brazil pa i bez Neymara, no pitanje je hoće li to učiniti? „Elf“ igrom i pristup podsjeća na stara vremena kada je Njemačka svako malo stizala u finala i osvajala najveće turnire. Momčad Joachima Loewa na ovom je turniru lepršavosti i ljepoti igre pretpostavila funkciju i rezultat. Čini se da imaju još dosta rezerve i da mogu značajno podignuti razinu svoje igre. Ako je to tako i ako Loew ne podlegne iskušenju „čarobiranja“ s izborom igrača i taktikom, što je bio slučaj na prošlim turnirima u polufinalima, Njemačka ima dosta velike, možda i najveće izglede otići do kraja. „Elf“ ne ovisi o jednom igraču, nema velikih problema s ozljedama, vjerojatno ima i najveći izbor kvalitetnih igrača, ima i veliko iskustvo, logično je zaključiti da su izvukli neke pouke iz poraza u polufinalima na prethodnim turnirima.
Osveta za 1978.
I Argentina i Nizozemska pamte svoje međusobno finale, možda i najdramatičnije u povijesti. Odigrali su 1978. u Buenos Airesu, na slavnom Monumentalu, a „gaučosi“ su kao domaćini slavili 3:1 (1:1) u produžetku. Ove dvije reprezentacije do sada su se na svjetskim prvenstvima sastajale četiri puta, Nizozemska ima dvije, a Argentina jednu spomenutu. Nizozemci su u Njemačkoj 1974. u drugom krugu predvođeni Johanom Cruyffom razvalili Argentince 4:0, a pobijedili su ih i u četvrtfinalu 1998. u Francuskoj. Prvi pogodak za „oranje“ na toj utakmici postigao je današnji pomoćnik izbornika Louisa van Gaala, Partick Kluivert.
Dennis Bergkamp je riješio utakmicu golom u 89. minuti. Van Gaal je najavio da će dvoboj u polufinalu biti prilika za još jednu osvetu „gaučosima“.
„Naš cilj je naslov svjetskog prvaka“, poručuje iskusni nizozemski stručnjak koji očekuje sličnu utakmicu kao s Kostarikancima u četvrtfinalu, uz jednu „malu“ razliku: „Argentina ima Messija…“
A Nizozemska Arjena Robbena. Junak na junaka pa kome opanci a kome obojci.
Prst sudbine: 40 godina od finala u Muenchenu
Možda je doista stiglo vrijeme „tulipana“? Na ovom turniru sve im ide od ruke, Fortuna, koja ih je u prošlosti tako često znala izigrati, do sada ih je pratila u stopu. Možda je stigao turnir na kojem će im se sve vratiti, možda se jednim udarcem osveta dvama krvnicima, Argentini u polufinalu za 1978., a Nijemcima u finalu za 1974.? Nekako nas vuče da bismo na 40-godišnjicu tog velikog finala koji se odigrao u Muenchenu, u kojem su se sudarile dvije velike momčadi, sa dva superstara, Franzom Beckenabuerom i Johanom Cruyffom, mogli gledati „remake“ tog dvoboja na Maracani u Riju. Argentinci i Brazilci zasigurno se ne bi složili s ovom prognozom. 
