Kritika je urodila plodom, inače tvrdoglavi Joachim Löw ipak je ustuknuo i promijenio mišljenje. Philipp Lahm je protiv Francuske osvanuo na desnom bočnom, Sami Khedira u veznom redu, Boateng na svojem mjestu stopera, a Miro Klose u špici.
Tri vijesti o kojima se priča
FOTO Brazil u šoku: 'Selecao' na Njemačku bez Neymara!
Löw je popustio pritisku javnosti, iako je nakon teško izvojevane pobjede protiv Alžira kapriciozno utvrdio da neće odustati od Lahma u veznom redu. Kao i sve u nogometu i ovo pitanje je dvojbeno. Neki će reći da je promjena mišljenja znak slabosti, a neki da je vrlina i karakteristika inteligentnih ljudi, ako je kritika argumentirana i logična, a ne može se reći da nije bila takva. Sve ovisi o motivima koji su nekoga nagnali da promijeni mišljenje i krajnjem rezultatu te promjene. Osjećaj za navedeno razdvaja pametne i one manje pametne.
Njemačku i Brazil zanima samo prvo mjesto
Činjenica je da je Njemačka s „logičnom postavkom“ svladala Francusku, svojeg najjačeg suparnika u dosadašnjem dijelu Mundijala. „Elf“ nije briljirao, nije to bila poslastica od utakmice, ali odigrao je svrsishodno, pametno, na dosta, baš na rezultat, kao u starim vremenima, kada je Njemačka "potezala" kada je i koliko trebalo, nije uzalud trošila snagu u ranim fazama natjecanja, već je postupno dizala formu. Nekad je Njemačka na velike turnire dolazila je samo po jednu stvar – konačnu pobjedu. Dojam, spektakl, lepršavost, sve je to lijepo, ali što vrijedi kada se na kraju ne ostvari cilj. A tako je bilo na nekoliko posljednjih turnira, na kojima je „elf“ ubirao hvalospjeve i tapšanje po ramenu dok se kući vraćao s kiselim osmijehom. Trenutačni Löwov "elf" po mnogo čemu konačno podsjeća na "staru Njemačku". Čini se da su došli pameti.
„Kad drugi pobjede na sličan način, onda je to pametna igra i svi ih hvale, a kad mi to isto napravimo, onda to ne valjda“, požalio se Thomas Müller nakon pobjede nad Alžirom.
Dvije najveće nogometne nacije
Doista, za Njemačku vrijede neki drugi standardi, slično kao i za Brazil, ali to je i logično, jer se radi o dvije najveće nogometne nacije po mnogim parametrima. Od njih se uvijek očekuje više i bolje od ostalih. Zašto je to tako treba samo pogledati na uspjehe koje su ostvarile ove dvije reprezentacije. Brazil je peterostruki prvak svijeta, još je dvaput bio drugi, a ovo mu je 11. polufinale svjetskih prvenstava. Njemačka je trostruki prvak svijeta, ušla je u svoje rekordno 13. polufinale svjetskih prvenstava, sedam puta je do sada igrala u finalima, od 1954. nikada nije bila ispod četvrtfinala, jedina je igrala triput uzastopno u finalima, jedina je četiri puta uzastopno stigla do polufinala, jedina je uz Brazil odigrala više od stotinu utakmica na svjetskim prvenstvima. Kad tomu dodamo rezultate s europskih prvenstava, koje osvajala triput, a šest puta je došla do finala, vidjeli bismo da je to niz „nemogućih“ rezultata koji traje već šezdesetak godina.
Brazil bez Neymara i Thiaga Silve protiv moćne Njemačke
Stoga za Njemačku polufinale i nije nekakav bogzna kakav rezultat, čitavoj Njemačkoj dosta je polufinala i trećih mjesta i želi vidjeti svoje ljubimce na krovu svijeta. Ništa drugo ih ne bi zadovoljilo. Jednako vrijedi i za Brazilce. Ali, u finale može samo jedan. Čini se da „elf“ ima još dosta prostora za podizanje forme, Nijemce na ovom Mundijalu još nitko nije bacio na najveće iskušenje, a to bi im se moglo dogoditi u polufinalu. Vidjet ćemo kako će onda reagirati.
„Selecao“ je protiv Kolumbije vjerojatno odigrao najbolju partiju na dosadašnjem dijelu turnira, prvo poluvrijeme bilo je prilično dojmljivo, igra koja Brazilcima popravlja poljuljano samopouzdanje. Međutim, Brazil će u polufinalu igrati bez dvojice najboljih igrača, ozlijeđenog Neymara i suspendiranog Thiaga Silve. Luiz Felipe Scolari ima dosta širok izbor igrača, no veliko je pitanje može li Brazil nadoknaditi takav gubitak u najvećoj utakmici Mundijala? Kako god, ako itko može pobijediti Brazil na ovom turniru, onda je to nova Njemačka sa starim mentalitetom.
