Ulazak hrvatskih novinara u medijski centar na završetka sinoćnje utakmice na Lužnjikiju bio je trijumfalan, u smislu dočeka koji su nam priredile kolege koja smo upoznali za vrijeme turnira.
Izgledali smo snuždeno, još smo bili tužni zbog poraza hrvatske reprezentacije u finalu Svjetskog prvenstva, vjerujemo da nećemo pogriješiti ako kažemo da ga igrom nije zaslužila, ali lica nam je ozario pljesak kolega i rečenica koju ćemo dugo pamtiti:
"Na terenu je Hrvatska izgledala kao velika i moćna reprezentacija, koja je istrčala na travnjak s namjerom da napadne i pobijedi. Hrvatska je cijeli turnir odigrala fantastično, možete biti ponosni na vašu reprezentaciju", kazao nam je indijski kolega s kojim smo se upoznali za vrijeme turnira i koji je u priči o našoj reprezentaciji tražio objašnjenje kako je moguće da država od četiri milijuna ljudi ima takvu reprezentaciju i toliko sjajnih igrača.
Slično mišljenje o finalnoj utakmici i općenito cijelom turniru te dojmu koji je ostavila hrvatska reprezentacija imaju mnogi širom svijeta.
"Hvala, Hrvatska. Vatra, hrabrost i strast", kazao je bivši veliki njemački vratar Oliver Kahn za Spiegel.
Slavni njemački košarkaš Dirk Nowitzki napisao je post na društvenim mrežama:
"Odlično Svjetsko prvenstvo. Užitak za gledanje. Čestitam, Francuska. Zasluženo. Osjećam se loše zbog Hrvatske. Odigrali su izuzetno natjecanje i borili su se do kraja! Vidimo se za četiri godine".
"Francuska je dostojan svjetski prvak. Čestitke našem susjedu! Hrvatska je zaslužila titulu svjetskog prvaka u moralu. Svaka čast", izjavio je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas.
Ostaje žal za odlukama koje su bile ipak malo prestroge
"Hrvatska se hrabro borila s teškašima koji su iznad njene kategorije, ali nije mogla protiv sudbine i Francuske", piše engleski Guardian i dodaje:
"Modrić je igrač turnira, ali usprkos svim ratničkim kvalitetama njegovih suigrača, ključne su bile odluke koje su otišle protiv momčadi nacije od četiri milijuna stanovnika".
Guardian, među ostalim, piše:
"Hrvatski navijači isfućkali su argentinskog suca Pitanu na dodjeli medalja, za njih postoji sumnja i konspiracija. Zašto se male nacije tako često nađu na pogrešnoj strani ključnih sudačkih odluka?", retorički se upitao autor.
Bilo bi pogrešno i nekorektno svaliti svu krivicu za poraz na leđa argentinskog suca, kao i umanjiti zasluženost francuske pobjede, jer dekoncentracija hrvatskih igrača bila je ključ dvaju francuskih golova u prvom poluvremenu, pogotovo drugi koji je pao nakon jedanaesterca i koji je prelomio utakmicu. Ruka je bila dalje od tijela, to se ne može poreći koliko god bismo mi to htjeli i željeli.
Ostaje dojam da je argentinski sudac prestrogo dosudio slobodan udarac za Francusku prije prvog gola. To više nije nego jest bio prekršaj, u najmanju ruku. Međutim, i dalje to nije bila šansa za izravan udarac, nego tek za centaršut u šesnaesterac, koji je u normalnim okolnostima trebao biti lako očišćeno. Da jest, spornog prekršaja nitko se ne bi sjećao.
Naravno da ostaje otvorenim pitanje bi li argentinski sudac dosudio sličan prekršaj i jedanaesterac da su se dogodili pred francuskim golom. To nikada nećemo saznati i nema smisla dalje analizirati, ali treba biti pošten i reći da sudac nije bio ključan faktor hrvatskog poraza.
Bili smo veliki i u porazu
Hrvatska reprezentacija i hrvatski navijači ostavili su sjajan dojam u Rusiji i ne treba sada to kvariti traženjem krivca, ostavljati dojam lošeg gubitnika.
"Bili smo dostojanstveni u pobjedama, moramo biti dostojanstveni i u porazu", kazao je smireno izbornik Zlato Dalić nakon utakmice.
I izbornik, i hrvatski nogometaši i navijači ostali su dostojanstveni. Svima nam je bilo teško, laž bi bila kada bismo rekli da će žal tako lako iščeznuti, ali ponos je ipak prevladao tugu. Hrvatski nogometaši već su se na terenu korektno pozdravili s francuskim i čestitali ima na pobijedi.
Bilo je suza, onog teškog osjećaja kada znate da ste bili tako blizu, a ipak niste dobili konačnu nagradu. Nakon prospavane noći, Vatreni su se osjećali puno bolje.
Na odlasku iz Moskve već su se mogli vidjeti osmjesi i zadovoljstvo na licima. Moraju biti zadovoljni i sretni, moramo svi biti, prezadovoljni i presretni, jer napravili se nešto ogromno, toliko veliko da je možda i neponovljivo, tek će vrijeme pokazati koliki su uspjeh ostvarili.
Vatreni se u Hrvatsku vraćaju kao junaci. Kad vide kakav im je doček spremljen, bit će im još puno lakše.
