Zadnji dan u Moskvi protekao je u konteplirajućoj atmosferi. Odradili smo posljednje javljanje, napisali pretposljednji tekst i konačno smo se mogli opustiti.

Svjesni da je iscrpljujuća ruska turneja došla kraju, sjedili smo na ručku i na zaslonu mobitela pratili veličanstveni doček Vatrenih u Zagrebu, koji tko zna hoće li ikada biti nadmašen.

Zvukovi oduševljenja sa zagrebačkih ulica širili su se restoranom u centru Moskve. Ljudi sa susjednih stolova gledali su u nas i svako malo dizali palac gore. Shvatili su o čemu se radi. Prizori iz Zagreba vrtjeli su se na svim ruskim televizijama, ali i širom svijeta.

Rusi su bili impresionirani, neki i šokirani dočekom koji su Hrvati pripremili svojim herojima. Mnogi su kazivali da takvo što nikada nisu vidjeli.

Bakljada na Trgu za Vatrene (Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL)

Zbog onakvog dočeka sve je vrijedilo proći

Gledajući doista nedoživljene scene sa zagrebačkih ulica, naježeni kao ježevi stegnuta grla teško smo gutali zalogaje i usput prebirali po mislima. Kad vidite taj zanos i tu sreću na licima "običnih" ljudi, sigurni ste da je samo zbog toga sve vrijedilo, tisuće prijeđenih kilometara, more snimljenih priloga, napisanih tekstova, neprespavanih noći, tone izgubljenih živaca...

Vatreni su razdragali napaćeni narod, priuštili mu da se konačno veseli, da izbaci iz sebe nakupljene frustracije teške svakodnevice, zaboravi barem privremeno na nedaće i razmišlja pozitivno. Cijelo Svjetsko prvenstvo s klimaksom na dočeku ispušni je ventil koji će popraviti mentalno zdravlje nacije.

Bez političara u prvom planu

Možda će utjecati i na društvenu situaciju na duže staze, ponajprije na političare koji su dobili upozorenje da se građani mogu okupiti oko zajedničke stvari i tražiti svoja prava, više pravde i jednakosti, demokracije, zapravo bolji život.

Nismo bili u mogućnost pratiti cijeli prijenos, ali dok smo ga pratili, nismo zamijetili da su se političari i ostali dežurni "nabisi" usudili gurati u prvi plan pred masom koja ih je zacijelo uplašila. Možda griješimo, ali nismo vidjeli ni predsjednika HNS-a Davora Šukera da je odlučio prozboriti nekoliko riječi na glavnoj bini, a možda bi bio red jer ipak je on čelni čovjek nogometne organizacije u Hrvata.

Luka Modrić (Foto: Petar Glebov/PIXSELL)

Strah je ponekad dobra stvar, tjera vas na promišljanje i resetiranje. Puno simbolike bilo je u zajedničkom izlasku iz zrakoplova junaka 1998. i junaka 2018., Šukera i Luke Modrića. Šuker je na taj način predao štafetu "najvećeg" Modriću.

Hrvatski narod pokazao koliko može biti jedinstven

Hrvatski je narod pokazao koliko voli reprezentaciju, koja u biti simbolizira državu i naciju, pokazao je koliko može biti jedinstven, a uz to je poslao jasnu poruku inim strukturama moći koje su od Lijepe Naše na mnogim poljima, najviše u ekonomiji, napravile mučninu u želucu. Tko zna čitati, ne treba mu prijevod.

Napuštamo Rusiju sa sjetom, zauvijek ćemo je pamtiti po povijesnom rezultatu Vatrenih i odličnoj organizaciji turnira. Proveli smo u njoj nezaboravnih pet tjedana, upoznali smo njezine ljude i običaje, sklopili brojna prijateljstva s ljudima sa svih strana svijeta, doživjeli avanture za prepričavanje pokoljenjima, ali ipak se vraćamo kući s radošću.

Dom je dom, a i dosta je bilo. Svaka dobra bajka mora imati svoj početak i kraj. Rusija je za Hrvate bila bajka i balalajka, najljepša glazba koja liječi i dušu i tijelo. Dosvidanja!