Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
ivica medo iz rusije

Presudilo srce VATRENO: Nisu se predali kao u Beču i stigla je nagrada – najslađa pobjeda!

Hrvatska momčad u više je navrata padala i dizala se tijekom utakmice i time je pokazala da ima čvrst karakter i mentalnu snagu...

Galerija Slavlje hrvatskih nogometaša (Foto: AFP) Luka Modrić i Mario Mandžukić (Foto: AFP) Slavlje hrvatskih igrača protiv Danske (Foto: AFP) +3 Igrači grle heroja Subašića (Foto: AFP)

Razarajuće za živce, ubitačno za srce, ali na kraju slatko da slađe ne može biti. Kakva drama u za Hrvate sretnom Nižnjem! Hrvatska je prošla u četvrtfinale u filmskom scenariju. Izvukla se iz ponora, ma iz središta pakla, i vratila u raj.

Vatreni su pokazali karakter, fizičku i mentalnu snagu. Padali su i dizali se nekoliko puta u utakmici, i to od prve minute. To mogu samo karakterne i duhom čvrsto povezane momčadi. Najveće zasluge ipak idu vrataru Danijelu Subašiću. Suba je spasio stvar, izvukao je kapetana Modrića, hrvatsku momčad i razgalio hrvatske navijače u domovini i širom svijeta.

Modrić kao Zico, ali sa sretnim završetkom

Modrić je bio kao Zico 1986., ali sa sretnim završetkom. Hrvatski kapetan podsjetio nas je na brazilskog velemajstora protiv Platinijeve Francuske u četvrtfinalu SP-a. Nekoliko minuta prije kraja utakmice nije realizirao jedanaesterac, a onda je u raspucavanju hrabro uzeo loptu i zabio posred gola. Modrić je napravio isto to, ali postoji jedna bitna razlika, Brazil je tada ispao, a Hrvatska je prošla dalje i kako stoje stvari, mogla bi jako daleko.

Ante Rebić bio je vjerojatno najbolji hrvatski igrač u 120 minuta, borio se, trčao na sve strane, izvaljao je po travi u nekoliko navrata danske bekove, slao ih po bureke i ćevape, u prašinu je bacio i Schmeichela mlađeg, ali nije se smio ušetavati u prazna vrata, morao je prije gurnuti loptu u mrežu, i to čim je obišao vratara. Ovaj put to Hrvatsku nije skupo stajalo, ali nadamo se da je izvukao pouku i da će drugi put biti oprezniji.

Pamtit će se jedino bitno - pobjeda

Hrvatska nije odigrala sjajno, daleko od toga, bila je to teška muka, rovovska borba, mučenje lopte i vjerojatno negledljiva utakmica za neutralne promatrače. Međutim, jedino što je bitno, jedino što će se pamtiti jest to da je Hrvatska konačno prošla prvo kolo nokaut-faze natjecanja velikog turnira. Igra će se brzo zaboraviti, ostat će uspomena na veliku pobjedu i plasman u četvrtfinale SP-a. U toplom Sočiju Hrvatsku čeka domaćin Rusija. Još jedna velika utakmica i velika šansa za povijesni uspjeh.

Počelo je s velikom pogreškom hrvatske obrane na otvorenju utakmice. Lopta ubačena iz auta letjela je dugo i pala na travu, praktički na rub peterca. To se ne smije dogoditi ni pod razno i znak je da su hrvatski reprezentativci ušli u utakmicu dekoncentrirano. Ni Danci nisu bili ništa bolji kada je o tome riječ, iako su poveli i bilo je logično da im se noge razvežu, napravili su podjednako fatalnu pogrešku samo dvije-tri minute kasnije.

Očito je da je važnost utakmice sputala jedne i druge, bili su ukočeni, igrali su bojažljivo, preoprezno, a opet i nesigurno. Danski taktički plan i jest bio da umrtve i uspore igru te da je s tehnike prebace na čistu „fiziku“ i snažne duele. Hrvatski nogometaši imali su veći posjed lopte u prvom dijelu, ali premalo su ulazili u dribling, nisu preuzimali odgovornost, a bez toga ne ide. Nitko nije želio preuzeti veći rizik, bilo je vidljivo da se obje strane boje kontre.

Vjerujete li da nakon drame protiv Danske Hrvatska može otići do finala?



Drugo poluvrijeme započelo je u sličnom tonu, s tim što je s ulaskom Lassea Schonea Danska polako preuzela inicijativu u sredini terena, u tim trenucima činilo se kao da su Danci svježiji, fizički moćniji. Izbornik je reagirao i umjesto nevidljivog Brozovića uveo Kovačića. Hrvatska se trgnula i zaigrala nešto bolje. Kasnije je ušao i Pivarić umjesto Strinića. Očito je Dalić želio popraviti igru prema naprijed.

Srećom, Beč se nije ponovio

Na travnjaku se malo toga događalo do isteka regularnih 90 minuta, a tako se ušlo i u produžetak. Ulaskom Kramarića, a kasnije i Badelja nije došlo do bitnog poboljšanja igre. I taman kade je izgledalo da ćemo do kraja produžetka gledati uspavanku, sijevnula je lopta Modrića za sprint Rebića i situaciju koju smo već opisali. Kapetan je preuzeo odgovornost i nije pogodio.

Hoće li se opet ponoviti Beč? To je zacijelo pomislio svatko tko je gledao utakmicu. Beč se nije ponovio jer ni Modrić, a ni cijela momčad nisu se predavali kao što su se predali u Beču, kada su klonili duhom i emocionalno se raspali, pa nisu ni mogli pucati penale. Ovaj put Vatreni su ostali čvrsti, stameni, borili su se do posljednjeg udarca, ma do posljednjeg daha. Zato ih je Fortuna i nagradila. Sreću treba zaslužiti.

 

 

 

 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati

Nastavi čitati