"Subašić kralj", "Subašić car" pa do "Subašić ministar obrane" - to su samo neke od titula koje su golmanu iz Zadra udijelili sugrađani.

Roditelji Danijela Subašića bili su uzbuđeni, a prijatelji sretno nakon što je Monacov čuvar mreže skinuo čak tri penala Dancima i odveo Hrvatsku u četvrtfinale Svjetskog prvenstva.

"Ovo je čudo! Ovo se desi u 100 godina, znaš. U 100 godina, tri penala obraniti, ovo je nevidljivo i gotovo", pričao je Danijelov otac Jovo.

Na pitanje je li ponosan ispalio je:

"Da ponosan... Neopisivo!"

Majka Boja otkrila je kako nije gledala raspucavanje s bijele točke.

"Ne mogu ja to gledati, ne gledam nikada."

Prestresno vam je?

"Ma ne, nego eto, ne mogu."

I dok je Subašić u Rusiji pisao povijest hrvatske nogometne reprezentacije, nakon neprospavane noći, Zadrani još ne mogu doći sebi.

"Nema boljeg golmana. Obraniti tri od pet penala - tko to može", pitao se Mladen.

"Subašić je spasio stvar i ja mislim da mu je cijela nacija zahvalna", istaknula je Mila Vrančić.

"Kraljevski Suba, u pravim trenucima je smogao snagu", nadovezao se Miljenko.

Ponosi se Zadar, ali i Zagrad u zadarskom zaleđu, odakle je Subašić podrijetlom. Kako i ne bi kad je selo s 80-ak stanovnika dobilo svjetsku zvijezdu. Dobro se to proslavilo u Subašićevom susjedstvu.

"Radost, veselje, suze radosnice obavezno moraju da kanu, i sada bi brzo došle", ushićeno je pričala Danica Jelinić.

"Jedva čekamo da dođe i da malo podilimo radost", kazao je Nediljko Jelinić.

A svoju je karijeru Subašić započeo na travnjaku zadarskih Stanova. Upravo ondje gdje je tragično ugašen život njegovog prijatelja Hrvoja Ćustića, kojem je sinoć još jednom posvetio pobjedu. Važan i znakovit čin za Hrvojevog oca, današnjeg predsjednika uprave NK Zadar.

"To je emocija koju mogu osjećati samo ljudi koji su prošli ono kroz što ja prolazim. Znam kroz što su prošli Danijel i Hrvoje, znam kako je to između njih prijateljstvo bilo", rekao nam je Svetko Ćustić, predsjednik uprave NK Zadar.

A sve je počelo još u djetinjstvu, priča nam Danijelov profesor u čijim je klupama sjedio 4 godine.

"Subašić je bio jedan miran dečko, dobar momak, a ipak moram priznati da je bio bolji vratar nego što je učio. U svakom slučaju već se tada vidjelo da će to biti vratar od imena i prezimena", prepričavao je Marko Marin, ravnatelj OŠ Šimuna Kožičića Benje u Zadru.

Kako god, ispalo je najbolje. A nakog sjajnog sinoćnjeg pothvata, najprije je stupio u kontakt s prijateljima.

"Samo poruke smo mu poslali, neka uživa u ovom momentu, lako ćemo mi poslije. Čut ćemo se i nakon ovoga", najavio je Subašićev prijatelj Marin Mikulić.

Hoće li biti fešta?

"Hoće li biti velika fešta?"

"Uuu! Ja se nadam da će biti, korak po korak do finala!"

Ponos koji može priuštiti samo netko tko je koračao malim, ali značajnim koracima - od igrača na zadarskom stadionu do heroja reprezentacije.