Još jedna ruska pobjeda sinoć se do sitnih sati slavila u Nižnjem Novgorodu. U fan zoni u centru grada okupile su se tisuće navijača, atmosfera Svjetskog prvenstva osjećala se na svakom koraku. U gradu smo vidjeli tek nekoliko hrvatskih navijača, glavnina će stići u tijeku današnjeg i sutrašnjeg dana.

''Stigao sam iz Pule, prvo zrakoplovom do Sankt Peterburga, a onda putničkim vlakom do Nižnjeg Novgoroda. Putovao sam 20 sati. Bilo je super'', pričao nam je Josip, Puljanin u ranim dvadesetim koji je krenuo na put s pinklecom na ramenu, onako baš u avanturističkom i mladenačkom duhu.

''U širom centru sve je jako skupo, ali našao sam povoljne cijene preko rijeke u velikom trgovačkom centru. Nije baš blizu, ali imam vremena, nigdje mi se ne žuri, lutao sam i naletio na jeftin restoran. Fino sam jeo za pedesetak kuna'', priča Josip i dodaje:

''Problem je što su zabranili prodaju piva u trgovinama u širom centru. Moram negdje pronaći gdje ih mogu kupiti'', kazao nam je i mahnuo na pozdrav.

Skuplje nego u Zagrebu

Cijene hrane i pića u ugostiteljskim objektima skuplje su nego u centru Zagreba. Espresso na uličnom štandu platili smo osam kuna, a u malo boljem kafiću stoji 20 kuna. Solidan ručak u azerbajdžanskom restoranu i pola litre točenog piva izašli su nas 140 kuna. Pa tko voli nek' izvoli.
U glavnoj pješačkoj zoni, neposredno blizu Kremlja, postoji i jedan očit problem.

''Ne znam kako to da nemaju postavljene televizore na terasama?'', požalio nam se sredovječni gospodin koji je stigao na utakmicu iz Zagreba u pratnji kćeri.

I stvarno, prohodali smo cijelu pješačku zonu koja je dugačka barem kilometar i zamijetili smo televizore na dvije lokacije, i to malog ekrana, oko kojih se natiskalo more ljudi.

''Nije mi to jasno, umjesto da budu velike plazme na svakom koraku, u centru ne možeš sjesti i pogledati utakmicu. Teško da je zabranjeno kada ovaj kafić ima televizor. I još je i ovdje ekran mali i loša je slika'', kazao nam je gospodin u hrvatskom dresu pokraj kojeg smo jedno vrijeme stajali i gledali početak utakmice Rusije i Egipta.

Sat i pol nakon utakmice opet smo naletjeli na istog gospodina.

''Spustili smo se do rijeke, tamo ima televizora na terasama, ali malo je ljudi. Ovdje gore je nevjerojatna gužva, ali nema televizora'', smijući se ispričao nam je.

Ne znamo zašto je to tako, to je još jedan od ruskih misterija za koje nemamo racionalno objašnjenje, a ni sami domaćini nisu nam mogli objasniti. Jednostavno ne znaju.

U centru grada mnoštvo je policije i razno-raznih prepreka. Da biste ušli u fan zonu morate proći najmanje dva pretresa. Mnoštvo je ljudi i naravno da to traje, ali sigurnost je maksimalna. Ulice su zatvorene na prilazima centru, na križanjima su postavljeni teški kamioni s prikolicama punim pijeska, a policija je na ključnim točkama naoružana i dugim cijevima. Što se sigurnosti tiče, Rusi su mislili na sve, tu se teško može dogoditi neki krupniji propust.

Atmosfera među Argentincima

Susreli smo nekoliko većih skupina argentinskih navijača okićenih zastava i navijačkim rekvizitima. Sa svojim fanatičnim i skladnim navijanjem te uobičajenim skakanjem bili su najveća atrakcija za slučajne prolaznike.

Kakva je atmosfera među Argentincima nakon loše utakmice s Islandom? Jeste li i dalje optimistični?

''Jesmo, ne bismo ni dolazili ovdje da nije tako'', odgovorio nam je Sergio iz Buenos Airesa.

Možda će vas napustiti optimizam nakon utakmice s Hrvatskom, pokušali smo zacimati Sergija.

''Ha, ha, ha..., to je moguće, imate odličnu reprezentaciju, ali neće se dogoditi. Pobijedit ćemo!''

Argentinski mediji vrlo su kritični prema igri reprezentacije. Kako dišu Argentinci u domovini?

''Ima kritika, ali svi su uvjereni da ćemo proći dalje. Nije prvi put da Argentina lošije krene, pa na kraju ode daleko. Osim toga, nismo izgubili, uzeli smo bod u prvoj utakmici, tako da još uvijek sve držimo u svojim rukama.''

Što mislite o igri argentinske reprezentacije? Realno, ne izgleda baš sjajno, zar ne?

''To je točno, zasad ne igramo dobro. Čujte, puno zvijezda, jakih pojedinaca, a malo momčadske igre. To je najveći problem'', slegnuo je Sergio ramenima i zavrtio glavom.

U razgovor se ubacio Gonzalo iz Rosarija u dresu Newell's Old Boysa.

''Ja sam iz Messijeva rodna grada, on je potekao u klubu za koji navijam. U Messija se uzdamo, on će to već riješiti'', dobacio je Gonzalo i poveo navijanje.

Ha, teško je izrijekom tvrditi da taj film neće gledati, Messi je ipak Messi, ali to ćemo još vidjeti. I Hrvatska ima svoje jake adute.