Prvi dan Svjetskog prvenstva 2018. i naš prvi radni dan u Kalinjingradu prošao je u pravoj birokratskoj gunguli. Rusi rade polako, ali temeljito i sigurno. Dok povadite sve dokumente i akreditacije, morate se dobrano oznojiti. Treba se opustiti i pustiti živce na pašu, jer nervoza ionako neće pomoći. Malo tko zna engleski, ali ljudi su ljubazni i žele pomoći.
Osiguranje je zaista temeljito i brojno. Na ulazu u akreditacijski centar u središtu grada, koji je smješten u doista reprezentativnom prostoru, Povijesnom muzeju Kalinjingrada, dočekalo nas je brojno osiguranje. S dečkima u crnim uniformama nema šale, ali ipak su se nasmijali kada smo ih upitali rade li za tajnu službu.
''Zašto pitate?'', uzvratio nam je nabildani dvometraš sa zavrnutim rukavima.
''Pa na uniformama piše Ohrana. Koliko znamo, tako se zvala ruska tajna policija za vrijeme carstva'', rekontrirali smo smijući se.
Dečki su se pogledali i sa smiješkom mi rukom pokazali da ''palim motore'' i ne zapitkujem previše. Ruska specijalna policija patrolira uzduž i poprijeko Kalinjingrada, može ih se vidjeti na svakom frekventnijem punktu.
Nije jednostavno postati ruski specijalac, kada ih ugledate, jasno je da postoji oštra selekcija, malo koji je ispod 190 cm i stotinjak kila. S njim se nitko ne bi rado upustio u klinč, možebitnim vrućim glavama među hrvatskim navijačima preporučujemo da ne rade probleme. Takvi ovdje neće dobro proći, bolje im je da ostanu kod kuće.
Iako dobro znaju što je bilo u Marseilleu za vrijeme Eura, Rusi ipak ne očekuju probleme s engleskim navijačima, pa ni s ostalim skupinama. Čini se da su sigurni kako je malo tko toliko hrabar ili, ako hoćete, lud da bi radio probleme u ''majčici Rusiji''.
''Znamo da postoje ratoborne skupine među svim navijačima, pa i među hrvatskim. Nogometni huliganizam nije svojstven samo Rusima ili Hrvatima, to je problem cijele Europe. Kao da toga nema u Engleskoj, Njemačkoj ili Italiji. No, mi smo pripravni na sve opcije, ali vjerujemo da neće biti problema'', u razgovoru nakon press-konferencije o sigurnosnim, ekonomskim i inim pitanjima kazao nam je Sergej Jevstignejev, čelnik kalinjingradske ruske Agencije za komunikaciju i odnos s medijima, koji je u vrlo otvorenom razgovoru odgovorio na neka škakljiva pitanja.
''Znamo što se piše i govori o Rusiji na Zapadu, propaganda je vrlo jaka, predrasude također. Međutim, navijači koji ovdje dođu iz prve ruke će vidjeti da Rusi nisu onakvi kakvim ih neki možda opisuju. Dočekat ćemo hrvatske navijače raširenih ruku, pokazat ćemo im rusku gostoljubivost i napravit ćemo sve da se dobro osjećaju. Želimo se pokazati pred svijetom u dobrom svjetlu.''
Na press-konferenciji bilo je nekoliko francuskih novinara koji su u Kalinjingrad došli pratiti Nigeriju. Francuski mediji dosta pažnje posvećuju afričkim reprezentacijama. Živo ih je zanimalo u kojem će sastavu hrvatska reprezentacija istrčati protiv Nigerije i hoće li hrvatski nogometaši možda podcijeniti Nigerijce.
''Kako to da hrvatska reprezentacija nema neki zapaženiji rezultat na velikim turnirima, a u momčadi ima toliko poznatih igrača?'', upitao nas je francuski kolega.
Na to pitanje smo se zamislili i raširili ruke ne znajući otkud bi pošli.
''Loš momčadski duh, nedostatak pobjedničkog mentaliteta, nedovoljno dobri izbornici...'', nizao je možebitne razloge francuski kolega i razvukao kiseli osmijeh: ''Pitam to jer i Francuska ima sličnih problema.''
Teška pitanja na koje nema jednostavnih odgovora. Priča o manjku iskustva i sreće teško može proći. Je li Hrvatska konačno sazrela za veliki rezultat, pokazat će vrijeme, ali činjenica jest da je ovaj turnir možda i posljednja šansa Modrićeve generacije da konačno napravi nešto veliko.
Odlazak iz centra Kalinjingrada prema stadionu Baltik Arena i glavnom FIFA-inom akreditacijskom centru pretvorio se u kritičnu situaciju. Taksisti u skoro svim europskim zemlja voze riskantnije nego obični vozači, ali ruski su posebna priča. I muški i ženski stišću gas bez pardona, i ne osvrću se previše.
Preko aplikacije naručili smo taksi, pokupila nas je bijela Toyota, volan na desnoj strani kao u Engleskoj ili Japanu, a u ''kokpitu'' taksistica. Izletjela je kao vihor na prilaznu autocestu prema stadionu s namjerom da se okrene polukružno. Da nismo instinktivno viknuli ''pazi'' i da Rusi ne kuže što to znači, FIFA-ino vozilo zabilo bi nam se točno u vrata. Sreća i da je uspio prikočiti te da smo bili vezani, u suprotnom bismo opasno poljubili vjetrobransko staklo.
Taksistica se malo ''stiltala'', ali nastavila je pjevušiti dok je vozač Hyundaija kao u filmovima širio ruke i galamio. Nije ni ona toliko kriva koliko kriv neki tip koji se mrtav-hladan zaustavio nasred ceste i od njega nije vidjela Hyundai koji ga je obilazi. Stoga oprez kada vozite po Kalinjingradu ili sjedate u taksije, otvorite četvero oči i budite spremni na svakojaka iznenađenja. Ovdje se vozi prilično ludo.
U glavnom Media Centru pokraj stadiona zatekli smo tek dva-tri novinara, navala se očekuje tek sutra. Stadion izvana izgleda prekrasno, prilazne ceste i svi objekti u okolici nedavno su izgrađeni, još se osjeti miris friško postavljenog asfalta i obojenih ograda. Još uvijek se nešto dorađuje i popravlja, ali ostale su tek neke sitnice. Nema brige, do subote će sve biti spremno i utegnuto.
