Presing na zadnju liniju. To je lajtmotiv hrvatske pobjede nad Argentinom. Hrvatski trijumf nije plod slučajnosti nego dobro razrađene taktike i odlučne igre. Stoga čestitke izborniku Daliću, opet je pokazao da ima petlju i da zna što radi. Nadmudrio je i taktički nadigrao kolegu Sampaolija. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je pobijedila u ovom trenutku bolja momčad.
I to osjetno bolja momčad, koja je u svojim redovima imala više raspoloženih pojedinaca, napose Luku Modriću koji večeras odigrao veliku utakmicu. Modrić je zasjenio Lionela Messija. Hrvatski maestro ostavio je po mnogima najbolje igrača današnjice u debeloj hladovini. Cijela hrvatska momčad odigrala je na visokoj razini, kvalitetno, pametno i taktički disciplinirano. Možda će se pokazati da su Hrvati poslali Messija i Argentince na prijevremeni godišnji odmor.
Hrvatska se od starta odlučila za aktivnu igru, nije se grčevito branila, igrala je otvoreno i s tendencijom da postigne pogodak. Od prve minute dobro je funkcionirao presing na zadnju liniju Argentinaca, Gauči su teško iznosili loptu, u nekoliko navrata u prvom poluvremenu malo je nedostajalo da im se oduzme lopta u kritičnim zonama i postigne lagan pogodak.
Vidjelo se da Argentinci igraju nesigurno i u grču, da je moguća velika pogreška braniča ili vratara. Na početku drugog dijela hrvatskim se nogometašima isplatio konstantan pritisak, Caballero je kobno pogriješio, a Rebić je sjajno pogodio. I prije pogotka osjećalo se u zraku da je Argentina zrela za nokaut. Nakon Rebićeva gola Gauči su teturali po terenu poput grogiranog boksača, nedostajao je još samo jedan udarac da priča bude gotova.
Hrvatska nije dala Argentini da razvije svoju igru kratkih pasova, sprječavala ju je da igra glatko teče i da lopta lako dolazi do najopasnijih igrača, Messija i Aguera. Messi je mijenjao mjesta, prelazio s boka na bok pa u sredinu, ali hrvatska obrana sjajno ga je pokrivala gdje god da bi krenuo. Hrvatske linije izgledale su kompaktno i suženo kada je najviše trebalo.
Naravno da nije moguće Argentinu limitirati da ostane bez ijedne šanse, ali te šanse stigle su tek kao plod individualnih pogrešaka hrvatske obrane. Bilo je „kiksova“ i malo sreće, kao kod one šanse u prvom poluvremenu kada je Perez pucao pokraj vrata nakon pogreške Lovrena.
Međutim, Argentini su griješili znatno više, pogotovo kada su bili pod pritiskom. Hrvatska je imala odlične šanse, najviše u prvom dijelu, i to izrađenije nego Argentina. Veliki posao odradili su Perišić i Rebić, špartali su po stranama, razvlačili argentinsku obranu u napadu i pomagali bekovima, pa je logično da su se i puno trošili.
Mandžukić je također svoje odradio u oba smjera, bio je najistureniji napadač i prvi obrambeni igrač. Kompletan vezni red dobro je funkcionirao, Hrvatska je majstorski držala loptu i ''tukla'' Argentince njezinim oružjem, kratkim pasovima i brzim mijenjanjem strana.
Ukratko rečeno, Hrvatska je odigrala sjajnu partiju, bila je to možda i najbolja utakmica ove generacije, pogotovo ako uzmemo u obzir važnost utakmice. Ovakva Hrvatska može daleko, jako daleko.
